Atmosphere, točnije Ant u ulozi producenta i Slug kao MC, su ponos i dika Minneapolisa. Dvojac je svojim opsežnim glazbenim opusom, sudjelovanjem u osnivanju i radu etikete Rhymesayers te pratećeg im vinil dućana The Fifth Element centar Midwesta ucrtao na hip hop mapu Amerike kao jedno od neočekivanijih odredišta tog žanra (previše je plavokosog puka čija prezimena završavaju na -son).

 

Slug i Ant već više od decenije izbacuju uglavnom konstantno dobre/vrlo dobre radove koje je Slug jednom davno u intervjuu podjebavajući novinara etiketirao kao emo-hop, što se potom poput gripe proširilo na sve strane i u raznim formama zadržalo do današnjeg dana kad se želi ukratko opisati opus ovog dvojca.

Atmosphere su sve ove godine uspješno gradili prepoznatljivi, donekle i anti-hip-hop zvuk začinjen temama o obiteljskim problemima, neprilagođenosti i propalim vezama te još uspješnije izbjegavali potpise za major labele čime su dodatno pobirali simpatije i održavali ugled benda sa stavom.

Ipak, do današnjeg dana nisu izdali album koji bi se mogao nazvati ključnim u diskografiji ("God Loves Ugly" bi bio najbliži toj ulozi). Bacajući pogled unatrag, pretežno je riječ o solidnim uratcima koji sadrže par grumena kojima se vrijedi uvijek vraćati. Najuspješniji momenti u retrospektivi su oni u kojima konflikt prevladava kao glavna tema, a kod Sluga je to u pravilu izazivalo dvojaku reakciju. Jedna od njih je bijeg u introspekciju, a druga rafalna paljba, vrlo često po cilju utjelovljenom u karakteru Lucy Ford, koja je ili konkretna Slugova bivša ljubav ili predstavnik cjelokupnog ženskog roda ili igrom riječi nastali Lucifer, glavom i bradom.

Lucy Ford već neko vrijeme nema, bend se odavno vinuo iz undergrounda, vlastitom voljom nije postao dio zlatnog mainstreama, a oformljenje živog benda koji ih zadnjih godina prati na turnejama i albumima kao da je najavilo ulazak u muzičku zrelost i održavanje rada u zoni komfora u kojem je činjenica da nema novih vijesti najbolja vijest. "The Family Sign" je upravo takvo djelo. Uvjerljivo najmekaniji LP do sada, Slug i Ant dopuštaju da na njemu prevlada rezignacija, kako u podlogama tako i u verbalnom dijelu. U tom prilično jednoličnom nizu najbolji trenuci strše još više ("She's Enough", "Something So", "My Notes") razotkrivajući ostatak materijala i naglašavajući gubitak forme. Album s vremenom ulazi u uho, ali zahtjeva dosta strpljenja i respekta prema Atmospheru da bi ga se provarilo. Kada se postavi rame uz rame s ostatkom diskografije, jasno je kako spada u onaj dio koji sadrži manje grumenja.

Ukratko, "The Family Sign" kao da viče kako je nedostatak tenzije siguran put do penzije.

www.myspace.com/atmosphere
www.rhymesayers.com