Nakon što su nas početkom godine nagradili instant klasikom Charlesa Bradleya, soul manijaci iz Daptone Records za kraj 2011. ponudili su nam još jedan slatkiš - kompilaciju b-strana i rijetkih snimaka prvog imena na svom rosteru. A Sharon Jones to definitivno jeste, što je dokazala s prethodna četiri albuma na kojima ju, kao i na ovom materijalu, vjerno prati kućni Daptone bend The Dap Kings, svojevrsni Booker T. & the MG's novog milenija koji je, između ostalog, najzaslužniji zašto je "Back To Black" pokojne Amy zvučao onako dobro.

Fanovima valjda ne treba više ništa dodati, a za one slabije upućene treba istaknuti kako Sharon, uz klasičnu ulogu soul dive koja se oslanja na zvukove Motowna, Staxa i Atlantica, njeguje izuzetnu sklonost funku kakvoga možemo naći na legendarnim Now Again kompilacijama koje su valjda pokrile svaku USA regiju u kojoj je ikada postojalo nešto poput funk scene.

Iako ovih 12 pjesama možda autorski nije na razini materijala sa sjajnog lanjskog albuma "I Learned The Hard Way", dobronamjerni slušatelj može među njima pronaći dovoljno momenata za koje se vrijedi uhvatiti. Bilo da se odluči za odavanja počasti Memphis soundu (prekrasna "Longer and Stronger" ili vrckava "Settling In" su pjesme kojih se ne bi posramila ni Aretha) ili za sirove funk stvarčine poput uvodne "Genuine" (dolazi u dva dijela) i briljantnih deset minuta u rasponu od 4 do 6 pjesme koji zvuče kao najveći hitovi iz funk faze Sugar Pie DeSanto (nešto kao ovaj klasik), čovjek s ovim ne može pogriješiti.

Ipak, najviše pozornosti s razlogom će privući instant himna i dugogodišnji koncertni klasik "What If We All Stopped Paying Taxes?", koja bi valjda bila jedna od naj-eksploatiranijih pjesama svih vremena da ju je kojim slučajem prije 40 godina snimio James Brown. Tekst je fora, to je neosporno (mislim, nije da se hvalim, ali ja sam došao do još savršenijeg rješenja od Sharon i ekipe - umjesto da prestanem plaćati porez, uopće ne zarađujem i tako ga nemam od čega plaćati i da, dragi moji, to vam je jedini pravi aktivizam u ovakvom nakaradnom svijetu - pasivnost i nedostatak ikakvih ambicija), ali vrhunac su ipak fenomenalni groove i briljantna gitara (obrati pozornost posebice na onu divotu koja se počne događati oko 1.47 i traje do 2.20) koji vam ne dozvoljavaju da sjedite mirno. I, iako se uvijek može tvrditi kako smo tako nešto čuli već milijun puta, ne uživati u ovome gotovo je nemoguće.

Jasno, uvijek se čovjek može praviti pametan i reći da nema smisla još jednom slušati istu gomilu klišeja, ali to je kao da kažete da nema smisla imati djecu, voljeti nekoga ili uživati u dobrom roštilju samo zato što je to već viđeno i svi to mogu (već vidim fanove Devendre Banharta kako se ne slažu, zašto bi imao dijete kad možeš uokolo šetati pauna, zašto bi volio nekoga kad možeš grliti drvo i zašto bi uživao u ćevosima kad možeš jesti lanene sjemenke).

Ova gomila klišeja jednostavno je fantastična, a to dokazuje i završnica u kojoj su Sharon i ekipa odali priznanje klasiku "Inspiration Information", pjesmi nikad prežaljenog Shuggie Otisa (nije čovjek pokojni, nego je jednostavno nestao nakon što je praktički definirao funk-psihodeliju istoimenim albumom sredinom '70-ih). Praktički, ovo nije samo kompilacija b-strana, nego, kao i sva Daptone izdanja, svojevrsni vremeplov s glavom i repom. I ogromnim mudima između.

www.daptonerecords.com