“All the Ghosts At Once”, album nastao suradnjom danske saksofonistice Mette Rasmussen i američkog bubnjara Chrisa Corsana, još jednom potvrđuje arhetipsku formu dua sastavljenoga od bubnjara i saksofonista kao jednu od uzbudljivijih pojava u svijetu free jazza i improvizacije.

Sirovu energiju i žestinu koje proizlaze iz ogoljenosti i osamljenosti dva za jazz tako bitna instrumenta Rasmussen i Corsano kanaliziraju i pojačavaju prolazeći stranputicama i suzdržanijim dijelovima samo da bi pritom nagovijestili kulminacije u treštećim, oslobađajućim vrhuncima. Strpljivim prijelazima iz lagane uljuljkanosti i sigurnosti smirenih, šaptom instrumenata nošenih dijaloga u energične, glasne izboje otvara se prostor unutar kojega se njihova suradnja razvija u konfrontaciju, a zatim i u otvoreni sukob. Jer pristupi se glazbenika javljaju gotovo kao antipodi u priči, sa živčanim i naglim Corsanom te umjerenijom Rasmussen, no to nimalo ne umanjuje sinergiju i fluidnost u svirci, dapače. Kao da je riječ o izazovu, Rasmussen na bačenu rukavicu u ključnim segmentima reagira tako što od sljedbenika postaje vođa i kreće, možda i iz inata, u rastakanje dotad minuciozno građenoga glazbenog toka. S druge strane, tijekom tiših, mekanijih dijelova Rasmussen svojim subverzivnim, minimalističnim pristupom koji koristi boje iz uskog spektra te tvrdoglavim ponavljanjima tjera Corsana da i sam istraži prostori suptilnosti i nijansiranost u svirci. U ovakvom su izričaju submisija i dominacija isprepletene pojave. Rezultat takve igre? Živa, vrckava glazba koja unatoč apstraktnosti u sebi nosi i značajnu liričnost i strast. Dovoljno je poslušati izvrsnu “How Many of These Things Do We Need Anyway?” da bi postalo jasno kako se te metafore materijaliziraju i konkretiziraju u zvuku.

Snimljen uživo u Brooklynu 2013., “All the Ghosts At Once” nije mogao nego nastati iz sudara dvoje iskusnih i kreativnih glazbenika te dugogodišnjih suradnika. Prepun mirnijih i improvizacijski zanimljivih prijelaza, svoje najbolje trenutke ipak nudi u iskričavim zenitima kada se sama izvedba do kraja otvara i realizira. Posebna preporuka svima kojima se oči zacakle na spomen ploče “Interstellar Space” Johna Coltranea i Rashieda Alija.