Često se događa da tražeći neke stvari koje bi nam promijenile život ne vidimo one koje nam taj život čine ugodnijima. Kao i u svim drugim aspektima života, događa se to i u muzici, a svima nama koji smo de facto ovisni o pronalasku neke nove muzike koja će nam se dan-dva-tjedan-mjesec-godinu dana (zaokruži po želji) zadržati u playerima, često promakne neki album koji se naizgled ne čini toliko primamljivim, a koji nam nudi vrhunsku zabavu/opuštanje.

Recimo, The Apples. Osmočlani bend iz Tel Aviva na sceni je prisutan već 10 godina, "Fly On It" im je peti studijski album, a njihova ideja po ničem nije revolucionarna pa čak ni spektakularna. Četiri puhača, kontrabas i bubnjevi pojačani su s dva DJ-a koji neumorno skrečaju i sempliraju. Hip-hop podloge s ubitačnom ritam sekcijom i nabrijanim brassevima pretvoreni su u eksplozivnu kombinaciju funka, jazza i hip-hopa koja će na prvo slušanje zvučati zanimljivo, ali koja nikoga 'neće izbiti iz cipela'. Ali već na drugo...

"Fly On It" je jedan od onih albuma koji te zarobe i ne puštaju. Njegova snaga je u tome što sve zvuči neopterećeno, a opet izuzetno snažno. The Apples znaju u svojim zadanim okvirima koristiti sve moguće varijacije kako ne bi formu učinili dosadnom, ali isto tako znaju kada treba 'zagristi', odnosno prelomiti album s ponekim hitom koji može samostalno funkcionirati, ali im i osigurati pojavljivanje na playlistama nekih zajebanih tuluma.

Uvodna "Preserve", prvi single s albuma "Thang" i "Looking For Trouble" su taj trio udarničkih pjesama od kojih me "Thang" svojom odličnom kombinacijom groovea, scratcha i sampleova pomalo podsjeća na "It's All Over" grupe The Slew koja je postala nezaobilazni dio onih par DJ setova kojima sam posljednjih godina u(ne)veseljavao ljude.

Ipak, bez obzira na to da je većina albuma nabijena grooveom koji u ovoj kombinaciji savršeno izgleda, možda i najbolji dio albuma mi je trenutak u "Sixth Stream" kada, nakon što više od 4 minute pjesma teče u nekom smiraju, pomalo senzacionalna dionica na flauti cijeloj priči udahne magiju. "Fly On It" na trenutke zvuči kao zločesti brat soundtracka za "Shaft", a ovo je trenutak u kojem Richard Roundtree zadovoljno zapali cigaru i popije neki dobar viski (ne mogu se sjetiti je li Shaft puši cigare i pije viski, ali sigurno bi to napravio da čuje ovu dionicu).

The Apples su, da se na neki način vratimo na početak ove priče, što se mene tiče doživjeli sudbinu Anthonyja Josepha. Skinuo sam ih jer mi je opis njihove glazbe zvučao zanimljivim, na početku sam mislio kako su tek simpatični bend za kojeg ću moći reći da sam nekad slušao da bi završili kao stalni stanovnik moje playliste posljednjih dana. Nisu mi The Apples promijenili život, ali su mi ga učinili ugodnijim.

p.s. Nakon što me "Fly On It" očarao, morao sam preslušati i ranije The Apples radove. Tada sam shvatio kako sam njihovu verziju "Killing (In The Name Of)" čuo nekada ranije, a možda im je ona (i nešto slave koju im je donijela) omogućila da ovaj album snime u studijima Petera Gabriela. Dosadašnji albumi su naslućivali potencijal grupe, a ovaj ga je u potpunoj mjeri predočio. Jedan od razloga što je tome tako je i jako uvjerljiva produkcija. Je li svemu razlog samo Gabrielovo pokroviteljstvo ili su momci jednostavno u potpunosti sazreli, ne znam, ali to i nije toliko bitno. Ovo je dobra muzika. To je bitno.

www.theapples.net