Ne znam točno kada sam prvi put čuo za Vlastu Popić, ali pretpostavljam da sam već tada za njih dobio preporuke kako se radi o jednom od ponajboljih mladih hrvatskih bendova. Ta je rečenica pratila sve prve vijesti o mladom triu iz Varaždina koji 'beskompromisno praše' i 'koje treba poslušati'.

Nisam se previše zadržao na njihovom EP-u "Najjača ultimativna mašina za ubijanje" koji ipak nije ni mogao u pravom svjetlu pokazati što je to Vlasta Popić, odnosno što bi mogli biti. Nedobra produkcija je dopustila samo da se nasluti mladenačka energija benda koji je stilski plivao između indie, punk i noise glazbe, dakle svega onoga što vole mladi. Takav stil i stav je bio dovoljan da Vlasta Popić kod mene dobije plus iako nisam mogao reći da sam ih pretjerano slušao. Jednostavno, nije bila loša spoznaja da, eto, postoje i u Hrvatskoj poneki mladi glazbenici koji za svoj izričaj neće izabrati neko za naše pojmove šablonsko rješenje. Ne, Vlasta Popić je odabrala svoj put, njime je počela osvajati fanove, a dodatni plus imageu cijelog benda je bila činjenica da si ga često mogao vidjeti na koncertima. Vlasta Popić je svirala u zadnje dvije godine gdje god je mogla.

Na ona dva na kojima sam ih ja vidio, Vlasta Popić su bili u ulozi predgrupe. Jednom je to bilo u Spunku, drugi put u Močvari, ali rezultat je bio isti - niti jednom nisam dobio dojam da se radi o nekom fenomenalnom bendu. Doduše, nisu Vlasta Popić bili ni loši na tim koncertima, ali ipak nije bilo traga onim pričama da se radi o jednom od ponajboljih mladih hrvatskih bendova. Ili jednostavno mi nemamo neke mlade bendove pa ne moraš biti ni fenomenalan da bi bio ponajbolji.

Jesu li Vlasta Popić na tim koncertima bili demotivirani ili što? Nisam želio konačni sud stvarati dok ih ne čujem još jednom na nekoj svirci, ali me u tom naumu prestiglo objavljivanje njihovog prvog albuma nazvanog "Za očnjake". Napokon sam dobio nešto konkretno za stvaranje kompletnog suda o ovom bendu.

Sam album je u 13 pjesama uhvatio ono što Vlasta Popić jesu - mladi, nabrijani, energični, ustrajni u tome što rade. Dobri. Ali ipak ne toliko dobri. Koliko god je teško nekom mladom bendu zamjerati neoriginalnost, jednu usporedbu koju će većina slušatelja povući slušajući ovaj album je nemoguće zaobići - "Za očnjake" vrlo često zvuči kao novi (i ponešto slabiji) album grupe Repetitor. Sličnosti između ove dvije grupe se mogu povlačiti u nekoliko aspekata i vjerujem da su Vlasta Popić dosta često slušali Repetitor prilikom pokretanja benda, ali ona najvažnija sličnost je u zvuku. (Pogotovo vam se to ureže u glavu ako ovu recenziju pišete nakon što ste bili na koncertu Repetitora) Tome svakako ne pomaže ni stil pjevanja Ivana Ščapeca za kojeg čovjek nikada ne bi rekao da je iz Varaždina. Dapače, u njegovom pjevanju samo nedostaje ekavica pa da svi pomisle da se radi o još jednom mladom bendu iz Beograda.

Ne znam je li Vlasta Popić namjerno zvuči kao dio 'nove srpske scene' (povezivanje sa Srbijom je moguće i preko izdavača - album je, naime, izdao SKC Kragujevac). Ako to nije slučajnost, nisam siguran koliko je to dobra odluka. Da se razumijemo, volim ja bendove koji nam posljednjih godina stižu iz Srbije, ali u tom kontekstu snaga Vlasta Popić ne stoje baš najbolje. Krenuti u karijeru kao 'repetitor Repetitora' (kako ih je nazvao jedan komentator na našoj stranici), nije neka sreća koliko god to bilo ili ne bilo točno. Jednostavno, dojam je takav.

Bez obzira na sve, "Za očnjake" nije loš album. Kao i većina prvih albuma domaćih izvođača ipak je i on svojevrstan best of album dosadašnjeg rada (uostalom, i prvi EP je dio ovog albuma). Vlasta Popić se na ovom albumu predstavila kao bend koji voli i zna svirati, bend koji je energičan, zabavan i nabrijan. "Za očnjake" će sigurno naći put do velikog broja slušatelja, a ja se nadam da će on ipak biti samo polazna točka u građenju jedne karijere koja će biti malo originalnija nego je to sada.

www.vlastapopic.bandcamp.com