Ovim izdanjem (iako ne samo ovim, ali posebice ovim) Jeff Bridges se pridružio plejadi hollywoodskih glumaca koji su nekad tijekom svog plodonosnog glumačkog rada (ne)svjesno zalutali u glazbene vode i znali izdati poprilično opskurne albume (prisjetite se samo Robert Mitchuma ili, još bolji primjer, Williama Shatnera). Samo što se ovakav Bridgesov izlet ipak svjesno bavi nesvjesnim.

Ali, dopustite mi da vam odmah na početku serviram 'spoiler' – ovaj 'album' (ako ga tako možemo zvati) djeluje. S obzirom da je namijenjen uspavljivanju i odmoru u bilo koje vrijeme, zajamčeno ćete ga poslušati više nego jednom. Iz prvog razloga jer nikad nećete dočekati kraj, što donosi u prilog svrsishodnosti ovog neuobičajenog i vrlo originalnog djela. Iz drugog razloga jer ćete se htjeti vraćati 'albumu' bilo da ga koristite kao pomoćno sredstvo ili iz slušalačkih aspiracija. Treći razlog može biti da jednostavno volite ili ste oduvijek voljeli Dudeov glas (poput mene recimo), smirujuću boju i ton njegovog vokalnog instrumenta koji je, u skladu sa zvučnim krajobrazom koji ga okružuje, jednostavno neodoljiv. Čak dok se ova recenzija ispisuje i dok sa slušalica dopire njegov lijeni i uspavani tok svijesti, autoru ovih redaka se instinktivno kapci sklapaju.

Koliko je moguće doznati, Bridges je samostalno stvarao i kreirao tonske zapise vlastitih lamentacija i zapažanja, kao i paletu atmosferskih zvukova koji su dospjeli na album. Ne postoji određeni ključ kojim se taj prostor ispunjava zvukovima i glazbom, pa tako u jednom trenutku možete čuti zvukove s trijema gdje Bridges s vlastitom suprugom pije jutarnju kavu i pjevuši u mikrofon, ili dok na školskom igralištu razgovara s unukom. Lagano se probijajući kroz njegov svemir, iz Bridgesovog djela čujemo anegdote, pjesme, izmišljene dijaloge, ornitološka zapažanja jednog laika pa sve do pišanja u vjedro pred sam odlazak na spavanje. Na papiru i u ovoj recenziji možda vam se ovo sve čini kao kakofonijska glupost, međutim u ušima je to nadrealan i nadahnut autorski momentum.

Pomoć pri dodavanju glazbene komponente dobio je od dotičnog Keefus Ciancie, glazbenika, producenta i skladatelja koji je surađivao s mnogima od T-Bone Burnetta, preko Steve Earlea pa do Fione Apple, Becka, Primal Scream i Elton Johna. Na prvi pogled, "Sleeping tapes" su konceptualno apstraktna, zvučno-glazbena /spoken word egzibicija talentiranog glumca i glazbenika, međutim iza ovog projekta se zapravo krije filantropska gesta (i dalje talentiranog glumca i glazbenika).

Na www.dreamingwithjeff.com 100-postotni prihod od prodaje "Sleeping tapes" odlazi fondaciji No Kid Hungry koja pokušava stati na kraj gladi među američkom djecom. Na taj način vam sugeriraju da ćete kupovinom albuma zaista bolje spavati. Stoga, udobno se zavalite, zatvorite oči i zadrijemajte.