The Bats Free All the Monsters Flying Nun 2011.
Čuti prve taktove pjesme "Flowers & Trees" s albuma "At The National Grid" ingenioznih novozelandskih glazbenika okupljenih pod imenom The Batsi instantno se ne zaljubiti u njih, nemoguće je
Čuti prve taktove pjesme "Flowers & Trees" s albuma "At The National Grid" ingenioznih novozelandskih glazbenika okupljenih pod imenom The Bats i instantno se ne zaljubiti u njih, nemoguće je. Ako ste, kao ja, bili zaljubljeni u njih i prije nego ste preslušali gorenavedni album i dvanaestu pjesmu na njemu, osjećaj je sličan onomu kad se opet i iznova zaljubljujete u osobu koju volite zbog njegovih/njenih novih postupaka ili slatkih mana koje tek otkrivate.
Novozelanđani su jednostavni ljudi.
Za dočaravanje emotivnog ili općenitog stanja nisu im potrebni ljigavi tekstovi i preseravanje, nisu im potrebni autobusi puni svakojakih instrumenata. Dovoljni su gitara, bas, bubanj i, katkad, klavir da uhvate sav spektar emocija, htijenja i nepatetičnog žala.
Vrhunci novog uratka ili pokaza kako graciozno stariti i kao čovjek i kao umjetnik su središnja pjesma albuma "Fingers of Dawn" -- jedna od najljepših ovogodišnjih pjesama, uzgred – koja je ispunjena slikovitim opisima ranojutarnjih dvojbi na najprizemniji mogući način te završna "Getting Over You", kratka i slatka, koja ne govori samo o nesretnoj ljubavi nego i o pomirbi s tim da godine prolaze, a naši dragi autori, dok su još relativno mladi, započinju s procesom prebolijevanja “nestanka magije“.
Kvintesencija umiljatih netopira i njihovih težnji najjasnije se ocrtava kroz duhovitu "Simpletons" gdje se svi elementi zvuka koji je proslavio Novi Zeland spajaju kao skladni ljubavnici.
Kao Robert Scott i Kaye Woodward i njihovi uhu ugodni glasovi.
"Free All The Monsters" je deveti LP The Batsa i donosi upravo ono što je donosio kroz valjda svih skoro trideset godina karijere: nepodnošljivu lakoću postojanja, optimizam koji pršti iz najmelankoličnijih pjesama koje će te ikada čuti i, najbitnije, najvažnije, najpreciznije... osmijeh na (nakon napornog radnog dana) umorno lice.
Uskočio sam na Flying Nun Records bandwagon uz pomoć par dobrih ljudi koji su, kad je u pitanju slušateljska evolucija, uvijek korak ispred mene. Nemojte me pogrešno shvatiti, ne treba biti posebno pametan da bi mogao slušati šišmiše ili, pak, čitavu plejadu bendova koji se vode postulatima Dunedin sounda. Samo treba biti dovoljno ustrajan pa shvatiti kako je mirni jangle pop s opuštajućim, snenim vokalima i dovitljivim, životnim tekstovima ono što svakomu treba s vremena na vrijeme. Nekad i stalno.
