Netko je jednom napisao da Cohenovu poeziju čitaju i oni koji u nju ni najmanje ne vjeruju. I to je istina. Iako je kompleksna i ponekada zakučasta, dovoljno je komunikativna. Lako ju je razumjeti. S Cohenovom glazbom je slično. U nju se može zaljubiti i onaj koga glazba inače ne zanima. Samo treba čuti taj glas, te suptilne melodije, poslušati što čovjek priča. Samo to, bez prevelikog truda.

Bez obzira jesu li njegove ispripovjedane ideje stare ili svježe, dobro sjedaju u ovim nemirnim i praznim vremenima u kojima se ljubav manijakalno traži virtualnim putevima Gospodnjim. Cohenove stare ideje nisu varljive ni kvarljive jer nemaju rok trajanja, mogu se konzumirati po potrebi, nema vremenskog ograničenja.