| JANELLE MONAE - The ArchAndroid (Bad Boy 2010.) |
| - Miroslav Cmuk | |
| Ponedjeljak, 01. Kolovoz 2011 | |
 0. Tek nakon četvrtog piva odlučio sam se za pisanje svoje prve glazbene recenzije jer se bliži rok za Terraneo, kobni 30. srpnja. Gledam popis albuma. O kultnim albumima se ne usuđujem pisati, nou čens da tako osvojim željenu kartu za Terraneo i gledam Mogwai/The National/Wovenhand uživo. Opet gledam popis albuma. Tražim nešto o čemu vjerojatno nitko neće pisati jerbo nema nojeva muda poput mene. Hm. Džejms i Toljka i Pepić i Stipe i ostatak bande će mi se smijati, zato im možda neću ni reći da sam se odlučio za pisanje o Janelle Monae. Ismijat će me k'o malog majmuna, pitat će me što je iduće na redu, možda minibiografija autodestruktivne--mrtve-kvazidive-Ejmi? Ma nabijem ih, ne zna moja banda što se sve krije iza i ispred i u samoj Janelle Monae, nisam ni ja znao dok joj nisam dao priliku, ali znam da mala 100% zna kako je 20-ih u 20. stoljeću njemačkom kinematografijom drmao Fritz Lang. I neka mi sada netko kaže kako današnja mladež nije upućena u crnobijeli film, kako konstantno nazaduje i površno pristupa svemu! Janelle Monae sa svojih 25 godina pokazuje i previše zrelosti kao glazbenica.
1. Sam cover albuma "The ArchAndroid (Suites II and III)" djelomično je preuzet od Langovog filma. Naslov EP-a "Metropolis: Suite I (The Chase)" direktno nam govori da je Janelle Monae filmski potkovana, tim više jer je bila na Dramskoj akademiji, ali odustala od nje i vratila se glazbi. Blažena bila. Janelle donosi dobre odluke. Razlog više da ju vodim kući i predstavim roditeljima. 2. Žanrovski odrediti Janelle? Teško. To je možda ujedno i jedina negativna odlika albuma, ono, bučkuriš svega-pomalo, rado eksperimentira i kombinira zvukove funka, rocka, popa, soula, R&B-ja... Naime, sjajne "Dance or Die", "Faster", "Locked Inside", "Cold War", "Tightrope" i "Make The Bus" mene osobno izravno nagovaraju na divlje đuskanje pod čime podrazumijevam pravljenje rupa na laminatu, skidanje uske majice i ručnu depilaciju grudnog koša. Plesne komade presijecaju laganije pjesme, daju recipijentu albuma vremena da duboko udahne zrak, skupi snage za novo đuskanje i poželi da je dio brazilskog karnevala, a ne zagorske kolotečine. Ali nije Janelle Monae samo puka zabava za mase, još jedna R'n'B zvijezdica u usponu, ima u njezinom prvijencu ugodnih i melodičnih laganica što me na prvu pomalo podsjećaju na Otisa Reddinga i Al Greena. Glas joj možda nije kao u Arethe Franklin i ostalih crnačkih diva, ali Janelle Monae ima, gibonijevski rečeno, ono nešto. Dovoljno onog nečeg da dio njezinog albuma pustim na tulumu, da stisnem partnericu uz sebe i kažem joj Ovo je početak jedne divne večeri, zanemari moje visoko čelo.... U intervjuima ležerno priznaje tko je sve utjecao na njezinu glazbu i, što je možda najvažnije, to čini bez ikakvog prenemaganja pred kamerama, nije nalik Adele i ostatku bagre kojeg krasi umjetni smijeh. Janelle Monae, naprotiv, djeluje nesvakidašnje zrelo i skromno. Kombiniranjem žanrova te laganijih i plesnih komada Janelle Monae daje nam na znanje: 3. Inače me smeta kombiniranje žanrova, bez obzira koliko je to kombiniranje uspješno izvedeno. Ali tko danas ne kombinira, tko je čuo album sačinjen od samo brzih ili sporih stvari, Prodigy i Stavros također znaju ubaciti laganicu u pravo vrijeme. Za pretpostaviti je da Janelle Monae uživo izvoditi brže stvari jer publika u pravilu uvijek traži da koncert bude u stilu BBB (brzo-brže-najbrže). Za pretpostaviti je i da ću vjerojatno iza pozornice upoznati Janelle Monae nekim čudnim putem Gospodnjim, baš kao što sam prije dvije godine u Motovunu upoznao Vesnu Mimicu.
|
