Prihvatiti da je ova propala civilizacija samo treptaj u postojanju vremena i univerzuma nije lako, još je teže pomiriti se s mišlju da sve ovo (možda, sigurno, vjerojatno) nema smisla. I tako mi, ljudi, bezuspješno tražimo smisao našeg postojanja otkako postojimo. Dok tražimo smisao, zaboravimo se zabavljati, zaboravimo voljeti. A kada volimo, bojimo se dana kad ćemo se probuditi i shvatiti da više ne volimo. Strah je opravdan? Tko to može znati. Znam, pak, što možemo; voljeti se i ne razmišljati o tom jutru sve dok ne dođe. Ako uopće dođe.

Oko nas se formirala skupina talentiranih mladih glazbenika koji će artikulirati naše misli, bar nam se tako čini. Kao da taj šeprtljavac koji gleda u pod posjeduje saznanja koja će nama uvijek ostati tajna pa ga dižemo na zamišljeni pijedestal i bezpogovorno slušamo sve što ima reći kroz pjesmu. Jedan od takvih malih mesija je i Patrick Wolf, ekstravagantni britanski kantautor.

Cijela dosadašnja karijera ovog dečka obilježena je tmurnim pop pjesmama, ali na novom albumu, "Lupercalia", Patrick je pronašao ljubav, a album zvuči kao njegov pokušaj da u svojoj diskografiji ostavi album koji će biti pečat njegove ljubavi... pokušaj približavanja smislu našeg postojanja?

Otići tako duboko u svoju nutrinu i bez kompleksa izreći svoje najdublje i najosobnije misli, ogoliti se pred publikom, za to su potrebna muda, a ovaj nekoć usamljeni vuk posjeduje muda veličine kokosa.

***

Voljeti pop nije teško, a kada je ovako šarmantno i pametno upakiran - možemo ga i obožavati. U pravo vrijeme, ljetno vrijeme, Wolf isporučuje znalačku kombinaciju retro popa 80-ih s modernim prizvukom. Sa srcem na rukavu, naivno i iskreno (to uvijek ide zajedno, čini se), posvećuje cjelokupan album svojoj ljubavi. Kada smo zaljubljeni i kada volimo, činimo glupe stvari koje nam prijatelji koji nas okružuju oproste. Svi mi, recipijenti Wolfove glazbe, njegovi smo prijatelji i, dovraga, ako će Wolf u njegovom licu vidjeti Dylan Thomasa kako recitira Yeatsa, koliko god to besmisleno (?) zvučalo - oprostit ćemo mu. Jerbo, nastavak pjesme "House" donijet će ono oko čega se sve vrti, a tako je jednostavno rečeno; "Oh, little love makes house a home...".

Ova kuća je dom.

Letovi sudbine Wolfa su nosili diljem svijeta i jedan od leitmotiva cijelog albuma su svi prizori koje je vidio, a vidio nije, jer ono što vidi, vidi kroz oči svoje ljubavi... a ljubav - često, čini se - kraj njega ne stanuje. I kada se ljubav bliži, kao u proročanskoj "The Future", budućnost je jasna.

I, za kraj, kad pomislite da bolje ne može, nađe se mjesto za "Together", nježni ljetni ljubavni hit sa techno privukom i raskošnim orkestracijama. Čak i ovakva sjetna pjesma je ispala više gay nego gay, ako me razumijete.

Možda je svaka sljedeća pjesma o otuđenosti i razdvojenosti od svoje bolje polovice izvedenica motiva starog kao sam svijet, ali kada mu date uporište sa ovakvom vrstom emocionalne isporuke; "And I can make it alone/But we can make it so much better/Together, together, together...", sve je jasno. Budućnost je, ponavljam, jasna.

www.patrickwolf.com

www.myspace.com/officialpatrickwolf

Pisali smo i o: