Potpuno su mi jasni oni koji ne vole velike glazbene festivale. Ogromna gužva, činjenica kako izvođači sviraju poprilično manji set nego na samostalnim koncertima, ogromna masa ljudi koju uopće nije briga za glazbu, apsurdne situacije da radi tih gužvi uopće ne možeš stići na neki drugi stage kako bi čuo neki bend, preklapanje pojedinih nastupa...sve su to razlozi za izbjegavanje tih masovnih okupljanja. Međutim, ako živite u gradu s tek nekoliko desetaka tisuća stanovnika, a većinu koncerata u tom gradu morate sami organizirati te ih ne možete opušteno ni gledati, onda je posjeta velikim glazbenim festivalima nešto poput ekstaze i punjenja baterija za slijedeću godinu dana.

No, tu je i ona druga jako bitna komponenta. Kako veliki festivali imaju ogroman broj različitih pozornica, onda vam se pruža prilika da na nekim manjim pogledate neki dobar bend za kojeg nikada niste čuli, a potpuno vas oduševi. Nešto tako dogodilo se mojoj boljoj polovici i meni na Szigetu 2007. godine. Kada smo između trke s glavnog na world music stage u jednom trenutku, vjerojatno radi kiše koja je cijelo vrijeme padala, svratili u Roma Tent, naišli smo na početak koncerta De Amsterdam Klezmer Banda. I to je bilo to. Dovoljno je bilo da glavni klarinetist odsvira jednu temu, a 10-ak ostalih članova benda mu daju podlogu pa da cijeli šator, uključujući nas dvoje, počne skakati na njihove ritmove. Njihov nastup bio mi je jedan od najboljih nastupa na cijelom Szigetu te godine. Nakon njega samo nam je ostalo kupiti CD-e i stupiti u kontakt s njihovim menagmentom kako bi eventualno organizirali njihov nastup negdje u domovini. Međutim, iako se ne radi o nekom velikom novčanom iznosu koji bi bilo potrebno da AKB dođe svirati u vašem gradu, činjenica je kako je i to previše za onaj grad od nekoliko desetaka tisuća stanovnika s početka ove priče.

Što je to uopće klezmer? Pa, klezmer je tradicionalna židovska glazba nastala u Istočnoj Europi. Radi se o glazbi koja se obično svirala na svadbama i na drugim slavljima pa se u pravilu radi o jako veselim tonovima. Svoj revival klezmer je doživio početkom XX. stoljeća u SAD-u kada su ga „profurali“ Leonard Bernstein, George Gershwin i Benny Goodman. Radi svoje brzine i želje za dizanjem ruka i noga u zrak te lomljenjem čaša u trenutcima kada slušate tu glazbu neki ga povezuju s romskom glazbom što je usporedba koja bez problema stoji, samo s jednom razlikom. U klezmeru glavni instrument nije truba nego klarinet ili violina, cimbal, a ponekad čak i klavir.

Novi studijski album De Amsterdam Klezmer Banda svojim nazivom daje do znanja kako je bend za njega utjecaj tražio u izvornom ambijentu nastanka klezmera – istočnoj Europi. Na njihovoj službenoj web stranici možete naći kako je album nastavo pod utjecajem rumunjske, turske, srpske, ruske i makedonske glazbe, ali da se, kao što je to do sada uglavnom bio slučaj, ipak radi o autorskim pjesmama. Sam album otvara pjesma „Banat“ kojom se odmah ide u rasplesavanje slušatelja. Vesela melodija protkana odličnom klarinetskom dionicom čini to da je ne možete slušati sjedeći, a kod onih koji nisu navikli na takvu glazbu izaziva čuđenje. (Osobno sam premijeru ovog albuma imao u dubrovačkom dopisništvu Večernjeg lista kada me je šefica začuđeno pogledala kada sam pustio „Banat“. Nakon par minuta nisam više mogao trpiti taj pogled pa sam izgasio pjesmu i ponovo upalio Radio Dubrovnik koji je, kažu, korektno slušati dok radiš.)

Ono što izdvaja „Zarazu“ od dosadašnjih albuma ove grupe je činjenica kako se na ovom albumu nalazi više pjesama s vokalnim dionicama. „Vesna“, „Takaj Zhizn“, „Op Een Goppe“, „Zaraza“ i „Gde“ čine kvintet vokalnih pjesama što je čak trećina albuma što do sada nije bio slučaj s De Amsterdam Klezmer Bandom. Baš ta činjenica da su tim pjesmama s vokalom na neki način „razbili“ jednoličnost albuma stavlja ovaj album u sam vrh njihova dosadašnja rada, a tome u prilog ide i činjenica kako se među ostalim pjesmama nalazi nekoliko njih potpuno različitih ritmova – od superbrzih na koje smo se već navikli do potpuno mirnih pjesama. Utjecaj svih onih zemalja koje su članovi benda spomenuli jasno je uočljiv, a veseli da u dvije pjesme („Doina Banjo“ i „Tarantula“) praktično glavnu temu svira cimbal. Raznolikost je i dovela ovaj album na sve world music chartove koje „Zaraza“ potpuno i zaslužuje. U eri kada je svaki romski sastav dobrodošao u svakom kutu zemaljske kugle, De Amsterdam Klezmer Band ipak nudi nešto više – uz nikad upitnu virtuoznost i energiju tu je i dobro usklađen album s odličnim glazbenicima koji ti pažnju zaokupljuju svih 57 minuta trajanja „Zaraze“. Još samo kada bi vas „zarazili“ i u živo...

http://www.amsterdamklezmerband.nl/

http://www.myspace.com/amsterdamklezmerband