Prošlo je jedva pola godine od dojave iz SuperSizeShe tabora i od šturog pot shota o prvim potezima beogradskog sobnog trubadura koji se skriva iza imena Stray Dogg. U međuvremenu se dvadesetpetogodišnjaku desio bend s kojim je zasvirao prije Chinawoman i Scout Niblett pa se najavljeni "Very very lo-fi home recordings 2009-2011" pretvorio u lo-fi recordings from Baukova soba studios, odnosno album prvijenac nazvan "Almost". Kantautor je uz pomoć prijatelja iz beogradskog elektro pop benda Inje i dvije prijateljice snimio devet lo-fi minijatura koje kroz 25 minuta demistificiraju i slave zaljubljenost i slatko-gorku sjetu, onu koju nastupa kada ova prva slavljenica u potrazi za apsolutnim skrene u slijepu ulicu.

We drink to live a 'bit more in the name of sailors and vampires / you know love is not a whore / it's just a fake empire / We break and fall / we break and fall / how could you be so calm / we broke

Iako bi se slični stihovi mogli izvući i iz diskografije benda The National, ovdje se prvenstveno radi o sobnim jadikovkama čiji refreni nisu predviđeni za višeglasno skandiranje. Uz pomoć Jelene Damjanović na klaviru, Ane Janković na violini i pratećim vokalima te Marka Ignjatovića na gitari one ipak izlaze iz okvira sobnih zidova. Omamljujuća anemija autora dovedena je u idealnu ravnotežu s minimalnim intervencijama ostale ekipe koja zna kada je potrebno biti pratnja, kada šaptati i kada šutjeti. Slično kao što su se dubrovački Izae 2006. kao pratnja desili Nini Romić koja nam se i nameće kao logična usporedba s beogradskim kolegom. Iako on pjeva na engleskom, atmosfere i stanja su na istoj valnoj duljini (a vidjeti ćete na kraju i da spominjanje dubrovčana nije toliko ishitreno).

Možda sam ciljao previsoko kada sam početkom godine spomenuo da Dukat Stray zvuči kao unuk Karen Dalton uronjen u tugu Nicka Drakea, ali moje usporedbe u zanosu očito nadilaze zvuk tražeći opravdanje u autorovom senzibilitetu koji nam lako otkriva heroje i uzore. S druge strane, Stray između redaka dozira odgovore koji nam daju do znanja da njegova ranjivost nema direktne veze s mračnim sudbinama svojih heroja (dodajmo onda i Elliotta Smitha). Radi se o gorko-slatkim temama u kontroliranim uvjetima.

Već se na uvodnoj "Drunk" može osjetiti koliko prateći bend pridonosi mutaciji iz very very lo-fi u studio lo-fi zvuk, dajući Dukatovom glasu i zasluženu malu katarzu. Pjesma "Almost" je isprepletena usnom harmonikom koja tumara bluesom jedne "Out on the Weekend" Neila Younga, a u "She Said" kao da se Ira Kaplan s električnom gitarom pridružuje uličnom sviraču koji ga pri samom kraju druženja zbunjuje najopasnijim stihom iz repertoara: don't tell me that devotion only can set me free…

Album kao da samo daje naznake što se skriva iza preispitivanja ljubavnih veza i gorkih neizgovorenih istina u istima. Dukat Stray ne samo da traži iskrenost, već se bespomoćno suprotstavlja taštini i površnosti, postavlja pitanja i traži smirenje u melankoliji. No, iako ranjivost plazi na sve strane, pomirenje je neizbježno i slatko.

Ljeto uskoro i službeno počinje. Bježite na more ili hvatajte svoje limenke piva i slušajte Stray Dogg. "Almost" je odličan soundtrack za ljubavne jadi u ispražnjenim metropolama.

Postoji i plan b! Ponudili su nam ga Izae remiksom pjesme "Drunk"

straydogg.bandcamp.com

@StrayDogg_

Pisali smo i o: