Vasko, Džano i Saša već neko vrijeme kao Xaxaxa nastupaju kao predgrupa sami sebi, odnosno Bernays Propagandi, a sada su odlučili snimiti i svoj album.

Da se odmah razumijemo, Xaxaxa ima i nema sličnosti s Bernays Propagandom. Sličnost je u tome što su teme pjesama poprilično slične, a tu je i ta melodioznost Vaskove gitare. S druge strane, razlika je u tome što je Xaxaxa dosta čvršći, punkerskiji. Sve se pjesme vrte oko maksimalne tri minute, sve je bazirano na 1-2-3-4 formi, odnosno 'uključi se i deri dok možeš', a najbolje od svega je što se radi o odličnom albumu.

Još za preslušavanja "My Personal Holiday" u uho mi je upao Vaskov vokal u "Ovoj den da pomine" (koja se ponosno nalazi i na našem Kompotu). Iako Vasko nema neki glas od kojih ćete pasti u nesvijest, on vas svojim pjevanjem jednostavno tjera da pjevušite s njime.

U nešto manje od pola sata, "Tango Revolucioner" je smjestio deset pjesama koje tako lijepo teku iz jedne u drugu. Melodični punk je uvijek dobro zvučao kada se dobro 'odradi', a ovdje je to i više nego slučaj. Iako se stvarno radi o ujednačenom albumu, ipak se "„Čovekot kogo Racin go opujeva", "Vrati go toj prokleti den" i naslovna pjesma nešto ističu.

Xaxaxa je bend koji nije najbolji na svijetu, ali je sigurno jedan od najiskrenijih koji sam čuo u posljednje vrijeme. Kada jednom poslušate "Tango Revolucioner" teško ga je prestati slušati...

Inače, ovo je samo jedna od priča o Vasku Atanasoskom koji svoju nevjerojatnu energiju širi svuda oko sebe. Ta je energija vidljiva i u filmu "Ako nitko ne svira", pobjedniku ovogodišnjeg DORF-a.

'Mrdni dva-tri čekori so svojte tango partneri; I donesi promeni so kolkovi i nasmevki; Stisni go toj do tebe i samo vodi go; I igrajte, igrajte najdobro što možete'

www.moonleerecords.bandcamp.com/album/tango-revolucioner

Pisali smo i o: