| TRADI-MODS VS ROCKERS - Alternative Takes on Congotronics (Crammed Discs 2010.) |
| - Emir Fulurija |
| Četvrtak, 25. Studeni 2010 |
Dugo sam razmišljao hoću li ovu recenziju početi s rečenicom kako me ovaj album, bez obzira na preslušavanje ogromnne količine glazbe u životu, iznenadio. Stvarno se rijetko dogodi da čujete nešto što niste očekivali da ćete ikada čuti, a ovaj put se to dogodilo. Sama ideja koju je Marc Hollander, vlasnik izdavačke kuće Crammed Discs, realizirao na ovom projektu zaslužuje duboki naklon. Naime, posljednjih par godina ova belgijska izdavačka kuća pažnju javnosti na sebe je skrenula svojim Congotronics projektom kojim su predstavili sjajne kongoanske izvođače poput Konono No.1, Kasai All-Stars ili Staff Benda Bilili. Neke od albuma ovih izvođača svaki ljubitelj ne samo world music glazbe bi trebao imati u svojoj kolekciji jer se uistinu radi o malim remek-djelima.
Kako bi svojem projektu dao novu dimenziju Hollander je zamolio 26 glazbenika iz cijelog svijeta da odaberu po jednu pjesmu iz Congotronics kataloga, remiksiraju je, sempliraju, uzmu kao inspiraciju za svoj rad, odnosno rade od nje apsolutno što god požele. Rezultat je jedan od najčudnijih albuma koji sam čuo posljednjih godina. I prije preslušavanja albuma, sam pregled izvođača koji su radili na njemu daje dodatnu zanimljivost. Animal Collective, Deerhoof, Andrew Bird, Oneida, Wilcov bubnjar Glenn Kotche s jedne strane, producenti elektronske glazbe Mark Ernestus, Shackleton, Optimo, Burnt Friedman s druge, kantautorice Jolie Holland, Argentinka Juana Molina, Micachu s treće, folk/world music izvođači Bear Bones (Wales), Lay Low (Island), Lonely Driften Karen (Austrija/Španjolska/Italija) s četvrte, indie bendovi Au, Alla, Tussle s pete, belgijski avant-rock bend Aksak Maboul sa šeste i još par nenabrojenih izvođača sa sedme, osme, devete i tko zna koje još strane. Svi su tu. I svi imaju samo jedan cilj - 'masakrirati' pjesme kongoanskih izvođača koje su ponekad potpuno neprepoznatljive, ali su s druge strane dobile jednu novu dimenziju. I to je ono što je najbolji dio ovog albuma. Intervencije koje su rađene pokazale su svu vrijednost Kongoanaca, a prije svih grupe Konono No.1 čije su pjesme najčešće dobile nove verzije, odnosno služile kao inspiracija pri stvaranju ovog albuma. Kao što sam već spomenuo, ponekad su pjesme potpuno neprepoznatljive, odnosno od originalne pjesme zadržan je samo ritam na udaraljkama, melodija na likembeu ili napjev. No, dojam je kako se svi oni koji su na ovom albumu radili nisu izdrkavali već su cijeloj priči pristupili s dosta ljubavi kako bi pokazali da se naizgled nespojivi glazbeni stilovi bez problema mogu pretočiti u jedan odličan projekt. Razlog zbog čega su ove (originalne) pjesme zahvalne za intervencije leži u činjenici kako su one uglavnom bazirane na melodijama napravljenim na likembeu (mbiri ili kako već tko zove taj instrument - OK, već sam jednom objasnio kako mbira i likembe nisu isti instrument, ali su jako slični), jednostavnim ritmovima i još jednostavnijim napjevima. Prostora za intervencije samim time stvarno ima napretek. Ono što je jedina veća zamjerka ovom albumu je njegovo trajanje. Jer, "Modi-Trads Vs Rockers" je dvostruki album s trajanjem od tek nešto manje od tri sata (kada uključiš i bonus pjesme na svakom disku), a teško je očekivati kako će netko tko baš nije zaljubljenik u ovakvu glazbu preslušati cijeli album u komadu. Pogotovo je to slučaj kada se zna kako se radi o prilično 'teškom' albumu koji nikako nije pogodan za nekakvu podlogu dok se, ne znam ni ja, odmarate nakon posla ili kuhate neki dobar ručak/večeru. Razumijem Hollanderovu ideju koji je želio 'natjerati' što više različitih izvođača da sudjeluju na ovom albumu. I neka je to napravio, ali mogao je, uz ovu dvostruku verziju albuma, napraviti i jednostruku koja bi lakše našla put do većeg broja slušatelja. Ako se nije mogao odlučiti koga izbaciti, trebao je pitati nekoga da to učini za njega. Ako nije imao koga pitati, mogao je na stranici Crammed Discsa reći ljudima da naprave to za njega. Ja bih mu se javio i predložio svoju listu koja bi ovako nekako izgledala: To je to. 73 minute. Jednostruki CD. Idem poslati e-mail Hollanderu, a vi se potrudite poslušati ovaj album. Prvo dvostruki, naravno, a onda možete na playlisti ostaviti samo ove pjesme koje sam ja izabrao. I onda me krenite pljuvati kako sam loše odabrao. Što je dobro. Jer će to značiti da je album još bolji nego ja mislim da jeste. A meni je odličan. Pisali smo i o: |

Dugo sam razmišljao hoću li ovu recenziju početi s rečenicom kako me ovaj album, bez obzira na preslušavanje ogromnne količine glazbe u životu, iznenadio. Stvarno se rijetko dogodi da čujete nešto što niste očekivali da ćete ikada čuti, a ovaj put se to dogodilo. Sama ideja koju je Marc Hollander, vlasnik izdavačke kuće Crammed Discs, realizirao na ovom projektu zaslužuje duboki naklon. Naime, posljednjih par godina ova belgijska izdavačka kuća pažnju javnosti na sebe je skrenula svojim Congotronics projektom kojim su predstavili sjajne kongoanske izvođače poput Konono No.1, Kasai All-Stars ili Staff Benda Bilili. Neke od albuma ovih izvođača svaki ljubitelj ne samo world music glazbe bi trebao imati u svojoj kolekciji jer se uistinu radi o malim remek-djelima.


