Evo, recimo, novi The Radio Dept. Već duže vremena ga slušam i stvarno mi je dobar album, ali svu njegovu ljepotu uhvatio sam tek neki dan kada sam ga poslušao na ne-toliko-dobrim slušalicama. Doduše, scenarij za slušanje bio je praktično idealan - običaj da se prvo uskakanje u more mora obaviti najkasnije Prvog maja natjerao me da se dan ranije uputim na kupanje. Nama koji radimo za dnevne novine praznik je uvijek dan ranije pa sam se, nakon doručka i gledanja NBA rezultata, uputio prema Dančama. Za Danče sam se odlučio jer sam imao nešto posla poslije podne pa nisam imao vremena za cjelodnevno uživanje na Lokrumu, ali nisu ni Danče za baciti. Pogotovo prije i poslije prave sezone kada nije toliko vruće i kada nema toliko ljudi. Dakle, uz smoothie na koje me Gee navukao za vrijeme suludog NBA vikenda uputih se ja na Danče. Naravno da sam prošao preko Gradca jer je to najljepši park na svijetu, a s Gradca se i Danče odlično vide. Pogled na plažu (pojam 'plaža' u Dubrovniku uglavnom podrazumijeva nakupinu stijena povezanu ponekom betonskom pločom) je govorio da su samo rijetki Dančari dolje, a tako mi je i odgovaralo. Kada sam se spustio vidio sam kako je betula otvorena i kako se već sprema neka hrana. Oko mene je bilo par starijih Dančara koji su pričali o predstojećem objedu (mislim da su neki brudet spremali) te par studentica ACMT-a koje su hvatale boju poboljšavajući svoj u solariju stvoreni ten.

Šugaman sam stavio s lijeve strane od betule, polako se skinuo u kupaće (moram pod hitno kupiti nove kupaće jer su oba para koje imam na izdisaju snaga) te pogledao u more. Par minuta sam se pržio, a onda krenuo. Prolazeći pored 'kuhara' jedan od njih me pitao hoću li se to kupati, a kada sam mu rekao da hoću upozorio me kako je more samo 16 stupnjeva.
- Jebiga, što ćemo sad. Sutra je Prvi maj, treba se okupati.
- Imaš pravo.

I tako, lagano sam se spuštao skalinima do popularnog 'Tapita', stijene prekrivene morskom travom. Kada sam zakoračio u more skontao sam da je fakat hladno, ali nakon minut-dva tijelo se naviklo na hladnoću. Onda je uslijedio starinski ulazak u more - prvo prskanje po stomaku, pa onda po glavi i nakon svega skok. 'Nikada nije ovako hladno u ovo doba godine', bila je prva misao, ali već slijedeća me natjerala na plivanje. 'Jebote, kupam se. Prošla je gadna zima, a to što je malo hladno ne znači ništa'. Otplivao sam nekih 100-ak metara, a kada sam shvatio da mi se prsti na nogama smrzavaju, okrenuo sam se prema obali.

- Bogami ste imali pravo. Hladno je, ali neka sam se okupao - rekao sam onom kuharu koji je samo dodao kako vidi da sam gustao. Otišao sam do šugamana, presvukao kupaće, popio par gutljaja smoothia, stavio sunčane naočale i posegnuo za walkmanom. Izbor je pao na The Radio Dept. i nisam pogriješio. Sanjivi vokal Johan Duncansona, za ovu priliku provučen kroz sve moguće efekte tako da je teško odrediti kako njegov glas u stvarnosti zvuči, totalno je pasao ovom trenutku. Hladnoća mora je u trenu zaboravljena, kamena ploča na kojoj sam ležao davala je odličan pogled na pučinu, more je bilo miro poput ulja, a u ušima su odzvanjale sanjive pjesmice. "Heaven's On Fire", "David" i "You Stopped Making Sence" sam morao dva puta poslušati jer dobre pjesme treba više puta poslušati, a sav zvuk na ovom albumu, prepun raznih zvončića, melodija, prigušene ritam sekcije zvučao je kao jedini soundtrack kojeg sam ikada želio čuti...

...a tek da sam (tada) radio ono što radi lik na coveru albuma, gdje bi mi bio kraj...

www.myspace.com/officialradiodept
www.theradiodept.com

http://www.labrador.se