Bouncing Souls sviraju jednostavnu, himničku muziku s kojom se lagano poistovjetiti. Nemu tu mističnih tekstova o jahanju svemira kao metafora fragilnosti našeg postojanja, niti tehničke profinjenosti od koje zastaje dah. Pjesme se vrte oko jednostavnih, da ne kažem primitivnih, tema poput vječnih problema sa ženama, cuganja sa frendovima, odrastanja i ostalih stvari koje bi mogle svidjeti prosječnom adolescentu.

Bouncing Souls ne prodaju pamet i ne prodaju pjesme, već držeći se svojih ograničenja, nude jednu viziju svijeta koji ima smisla. Spremni su začiniti proljeće i ljeto svakome tko od glazbe ne traži odgovore, već dobro društvo. Uvijek možete naći milijun razloga zašto odbiti prdonje koji se ponašaju kao klinci. Ali ako ste true believer, tada vam je od svega ovdje rečenoga ionako važan samo onaj podatak kako im je ovo druga najbolja ploča u karijeri.