Ime Dÿse dolazi od imena amsterdamskog motela u kojemu su se Jari (bubnjar) i André (gitarist) upoznali 2003., "Dysecatmotel". Oklen umlaut na ipsilonu? Od antifa simbola čovjeka koji drži praćku, koji je umetnut između „D" i „SE" u jednom od logoa benda. Praćka predstavlja ipsilon, a guma praćke na istoj prekida krakove rašlji pa se eto dobija umlaut na ipsilonu. No razlog zašto sam osjetio potrebnim navesti ovaj fanovski detalj o zbunjujućem umlautu jest sljedeći - Dÿse niti je punk ili ska bend, niti im je tematika glazbe vođena nekim izvanglazbenim elementima punk filozofije; a dotični logo i naziv ploče daju naslutiti suprotno.

No, rekavši da Dÿse nije punk bend i udaljivši ga od svega što ima veze s punkom sam otvorio nezahvalan problem toga što Dÿse jest i čemu jest blizak. Sigurno nije punk bend, no nije ni ništa drugo, ali pošto ovakve situacije to iziskuju, zvuk dvojca bih opisao kao sublimaciju najžešćih trenutaka alternativne gitarske (noise, hc, post, prog-) rock glazbe devedesetih.

Razlog zašto sam na početku teksta spomenuo njihov koncert jest taj što smatram da je nesrazmjer između energije koju ovaj bend prenosi uživo i one koja je zabilježena na ovoj ploči, krucijalan za opis njihovog 'signature sounda' (mislim na bit njihovog glazbenog izričaja, ne na akustička svojstva njihovog zvuka u studijskom smislu). Najprimjetnija razlika između "Lieder sind Brüder der Revolution" i lajv nastupa Dÿse-a je očito produkcijska dotjeranost albuma. Osim velikog pomaka ka čišćem i balansiranijem zvuku u usporedbi s prošlim albumom "Dÿse (2007, Exile on Mainstream)", tu su gostujući instrumenti i vokali, efekti, stereo trikovi etc. Da li je ta produkcijska dotjeranost uzrok spomenutomu nesrazmjeru, ili su to pak jednostavno takve pjesme, ne bih znao reći. Sigurno je da debitatntski album imao više boljih pjesama (sve su dobre, rekao bih), da je bio promišljeniji i sadržajno gušći, no pjesme na "Liederu" (uz par iznimaka) su malo ili ništa mekše ili pak eksperimentalnije da ne bi bile podatan lajv meterijal. Gdje se ta energija izgubila u studiju, ne znam. Niti sviraju mlohavo, niti su tihi. Jednostavno do mene ne dopire.

Moram priznati, kad sam čuo ploču kojih tjedan dana prije koncerta, bio sam malo razočaran materijalom. Nakon izvrsnoga koncerta u Zagrebu prije dvije godine s Tigrovom Masti, još izvrsnijega u Linzu godinu kasnije i ponaizpreslušanoga prvog albuma, nije bilo lako preći niti preko nedostatka energije na "Liederu", niti s činjenicom da mi pjesme, osim definitivnog favorita "Treppe" nisu 'ulazile u uho'. No na koncertu se sve promijenilo. Robotski glas u pozadini "Treppe-a" je zamijenilo frenetično Jarijevo deranje, naporno pankersko pjevanje gostujućega pjevača na "Supermachineeyeon" je zamijenilo André-evo vrištanje, glatko isproduciran zvuk na "Dysenfischdyse" je zamijenila buka Andréeve gitare iz bas i gitarskoga pojačala, stare stvari su zvučale bolje nego ikad, na "Monstermann" su mi ispale naočale. To je bio još bolji Dÿse. To je jednostavno bend koji treba slušati uživo.

www.dyse.info
www.myspace.com/dysexxx
www.mainstreamrecords.de/index.php?id=62