2001. godine, netom po izdavanju albuma "Man Overboard", Buck 65 mijenja anticon. za Warner Music. To mu nije bio ni prvi ni najveći salto u karijeri, no za priču o Bike For Three!, zasigurno najvažniji. Osam godina kasnije Buck 65 (Richard Terfry) udružio se s Belgijkom Greetings From Tuskan (Joëlle Phuong Minh Lê) i na anticonu izdao More Heart Than Brains.

O Greetings From Tuskan znam onoliko koliko znam o Bike For Three!u, pa ću početi s Buckom. Tridesetsedmogodišnji kanađanin započeo je karijeru 1989. u Halifaxu, Nova Scotia kao dio Haltown Projex ekipe. U dvadeset godina može mu se nabrojati dvadesetak albuma, desetak ep-ova, samizdatima i mikstejpovima svoje ili tuđe glazbe valjda ni sam ne zna broj, a surađivao je s kim god mislite da je mogao i s nekim naizgled nespojivim točkama. Spomenut ću neke: Sixtoo (kao Sebutones u 90ima), velik broj kanadskih producenata, repera, folkpjevača i čegavećsvene, Electralane, Feist (i pleše joj u spotu), simfonijski orkestar Nova Scotie (sic!), Tortoise, odličan projekt Music Has Its Way With Me s jazz bubnjarem Jerry Granelliem, mnogim anticonovcima itd.

O Buckovom opusu mi je pak teško govoriti. Ne zato što mi je nepoznat (priznat ću, sedmu godinu arhiviram i žvačem sve s predznakom „Buck 65“), već zato što se nakon gotovo svakog albuma nakon "Weirdo Magneta" (1997., Four Ways To Rock) činilo da je napravio, kao što sam to bio rekao, salto nakon kojeg bi se ponovo vratio s iznenađenjem. No uvijek je postojala nit koja bi povezivala tri uzastopne ploče. Čak i kad su mu albume producirali drugi, npr. "Situation", 2007. na Sage Francisovom lejblu Strange Famous koji je producirao Skratch Bastid i koji je bio svojevrstan povratak hip-hopu.

2005. na Warneru izdaje "Secret House Against the World". Tom je pločom privukao je pozornost indie scene i van sfera hip-hopa, a neki kažu i naljutio mnogo starih fanova. No, ta ploča - zajedno s akustičnim samizdatom "Porch" (2007.) na kojem uz bendžo i country/folk/western estetiku vrlo neočekivano instrumentalizira repanje u nešto što se recimo iz perspektive osamdesetih ne bi moglo nazvati hip-hopom - je ono što priču dovodi do "More Heart Than Brains".

S Greetings From Tuskan se upoznao preko majspejsa. Iz dopisivanja se izrodila ideja o zajedničkom projektu po vrlo jednostavnoj formuli: ona glazbu on riječi. U godinu dana su napravili petnaest pjesama bez da su se uživo upoznali.

Buck je kao što sam rekao u karijeri mijenjao izričaje od albuma do albuma, no nikad nije napravio (/repao na) nešto što bi se moglo svesti pod nazivnik „elektronike“. Kad sam prije dvije godine čuo da Buck priprema novi album s dotičnom Greetings From Tuskan, otišao sam na njezinu majspejs stranicu, i čuvši stvari ostao zbunjen. Činilo mi se da su nespojivi. No, da se na kraju nisu uspješno spojili ne bih pisao ovu recenziju.

Na prvo slušanje, glazbeni dio ove ploče može se doimati malčice neuvjerljivo. Rijetki trenutci mogu previše podsjećati na klasični repertoar trikova kakve nailazimo u onoj cheezy elektronici koja nas živcira u lounge barovima i sličnim mjestima koja nas i sama po sebi živciraju. Arpeggio bas linije, vokoder melodije, ''atmosferični'' sirenasti zvukovi etc. Ako pasivno odslušate ploču prvi put i steknete takav dojam, taj isti dojam će se nasilno prekinuti kad dođete do dvanaeste stvari ''Mc Space'', obrade (za neke treš) hip-hop klasika MC Shana iz 1987. Taj nasilni prekid će se ostvariti prekomjernom dozom te iste, do tada samo lokalizirane cheezy, treši elektronike. Tada sam ja tu ploču zavolio. Bilo mi je jasno da je Buck svjestan onoga što radi. Da nije izgubio dobar ukus, već da radi nešto novo. Tu sam se sjetio intervjua s njegovim dugogodišnjim kolegom Sixtoo-om, u kojem potonji kaže nešto tipa (po sjećanju) „We'd (Sebutones) rather try to do something new and different and fail miserably than redo our own or others' work to perfection“, i  one 70's prog velikanâ Gentle Gianta „we're doing something very different at the risk of being very unpopular“.

Ako bi vas ti elektronika trenutci zasmetali kao što su bili zasmetali mene, kada se albumu da druga šansa, i pusti da vam uđe u uho, dobija se dojam vrlo kompaktne ploče.

Prva stvar (nakon introa) ''All There Is To Say About Love'' jasno nagovješta karakter albuma. Pamtljiv refren, i dva versa sadržaja karakterističnog za Buckove uratke u protekle tri ili četiri godine - nepovezive slike iz djetinjstva, reference na američku pop kulturu, fragmentaran storytelling o djevojkama, prijateljima etc.

Na ''More Heart Than Brains'' pjesme uglavnom nemaju centralnu temu. Ako imaju, teško ju je razabrati. Ako k tome pjesma nije dovoljno dobra da bi me zadržala koncentriranim, stječe se dojam pisanja po toku svijesti, što je kod Bucka u pravilu bila uspješna formula, jer bi glazbom, ili beatom, ili podlogom ili kako već, pogodio ugođaj teksta (ili obrnuto?), a to je bila jedna od njegovih centralnih vrlina. Na ''More Heart Than Brains'' se mogu nabrojati dvije ili tri pjesme koje se time ne mogu pohvaliti, no kod eksperimenta kakav je bila ova ploča se može razumjeti da sve nije sjelo na svoje mjesto. Pjesme poput uvodne ''All There Is To Say About Love'', sljedeće ''Lazarus Phenomenon'', ''Can Feel Love (Anymore)'', ''Always I Will Miss You. Always You.'', ''Let's Never Meet''... najbolje dočaravaju tu centralnu nit koja će se najvjerojatnije čuti i na sljedećem albumu Bike For Three!-a (na kojem se upravo radi, kaže Buck). Ta nit su ljubavni motivi na polaganim, pomalo glitchy, pomalo IDM podlogama prožeti prikrivenom melankolijom i nostalgijom koja, kako se čini ima uporište u odnosu između Bucka i Joëlle. U intervjuu za urb.com, Buck je rekao „I was just recently on a European tour that took me through Brussels, the home base of Joelle, I was in the train station and I thought I’d call her to say hello. It turned out I was a three-minute walk from her house. We were tempted to meet, but we decided not to for the sake of our music. Ever since Brussels, our process has taken on a new energy and intensity. It’s very exciting.”

''More Hearts Than Brains'' ne problematizira ništa, no ono što uspješno radi jest da prenosi atmosferu kreativnog i privatnog odnosa dvoje ljudi razdvojenih Atlantskim oceanom, a ako vam se takva atmosfera čini intrigantnom, idući put kad vas uhvati želja za novom glazbom, toplo preporučam Bike For Three!.

www.anticon.com

www.myspace.com/bikeforthree

Album tjedna 25.07.2009.