-Koji si kurac pustio mjuzu na Lokrumu? Zar ti zrikavci nisu dovoljni?

-Nemam pojma. Uhvatilo me. Već nekoliko dana samo slušam ovu Brazilku pa mi došlo da je slušam i na Lokrumu.

-Pa zašto je ne slušaš na slušalicama nego si donio te zvučnike?

-Kada mjuzu slušaš na slušalicama onda dobiješ samo jednu vrstu percepcije. Moraš biti totalno fokusiran na ono što slušaš ili ti ta mjuza postane teret pa izgubiš uopće želju za slušanjem. Ovako možeš raditi i druge stvari. Čitati knjigu, ležati, gledati more. Iako nisu zvučnici preglasni, mjuza se čak čuje i u moru.

-Ali zašto bi i mi ostali morali slušati tvoju mjuzu?

-A zašto ja moram slušati Marleya kada ga ti pustiš s mobitela?

-A tebi kao Marley nije drag?

-Daleko od toga, ali pobogu zar uvijek moramo slušati samo "Burning and Looting"?

-To je himna, što hoćeš?

-Ok, ok. Evo, ako ti se ne svidi ovo što svira, ja ću izgasiti. Samo pusti da malo svira.

-Nema problema. A što uopće slušamo?

-Koke se zove Maisa Moura i iz Brazila je.

-Dobro, to za Brazil nije bilo problem pogoditi. U stvari, postojale su samo dvije opcije – Portugal ili Brazil kada već čuješ taj portugalski.

-Meni je taj portugalski tako dobar za čut ga u pjevanju. Pogotovo kada je ženski vokal u pitanju. Totalno seksi.

-Ne zvuči ovo toliko loše. Tko je koke?

-Pojma nemam. Našao sam ovaj album na jednom blogu koji je specijaliziran samo za world music. Nakon dugog traženja napokon sam našao jedan takav blog jer je te world music albume poprilično teško naći na torrentima ili nekim glazbenim sajtovima koji nisu specijalizirani nego svaštare. Ovaj blog je super – gotovo svaki dan stavljaju neki album, a ja kada dođem na posao to lijepo skinem i pospremim u folder za world music. Trebam biti iskren i reći kako ne poslušam toliko toga, ali isto tako je činjenica kako sam na tom blogu našao dosta zanimljivih stvari. I one za koje sam prije čuo i one za koje nikada nisam čuo. Evo, Maisa Moura, na primjer. Skinuo sam album neki dan, došao doma, upalio klimu, zafrulio i stavio da svira. Na prvu me već oborila, a kada se u trećoj pjesmi prvi put pojavila francuska harmonika ili kako li se već zove taj instrument, ljubav je bila rođena. Obožavam taj instrument. Pogotovo kada se na pravi način koristi.

-Ne zvuči ovo loše.

-Rekao sam ti ja. Ja sam totalno poludio za ovim albumom posljednjih dana. Sve je nekako lako, bez opterećenja. Vokal u prvom planu, mjuza tiha, ali opet poprilično raznovrsna. Gitara je tu glavna, ali ima i klavira, francuske harmonike, gudača, udaraljki, svega pomalo.

-Još kada bi znao o čemu pjeva.

-Istina, to sam i ja pomislio neki dan i pitao sam sestru da proba malo skontati jer je uhvatila nešto portugalskog preko sapunica na televiziji. Ipak, izgleda da je puno više sapunica bilo na španjolskom jer joj nije baš išlo.

-Jebiga. Ma, zar je uopće bitno o čemu pjeva? Atmosfera je tu važna. Meni se sviđa.

-Znači, smio sam pustiti ovo na Lokrumu?

-Smio si, ali nemoj da ti pređe u naviku. Lokrum je između ostalog to što jeste i radi tišine koja donosi tu prijeko potrebnu atmosferu.

-A čuj, treba i tišinu ponekad pokvariti.

-Treba, ali samo ponekad. Sada šuti, idem malo slušati ovo i odspavati. Baš me uspavljuje.

-Ja idem čitati. Nikako da završim ovu Teslinu biografiju.

-Kad si glup.

http://www.myspace.com/maisamoura