Svaštara

pöt 'n' play #7

ponedjeljak, 31. listopada 2016

Najavljivali smo tematske pot'n'playeve pa evo prvog od njih. U obzir su dolazili samo izvođači s prijeglasom u imenu. Jesmo li ispali maštoviti ili ste za sve ove bendove čuli, provjerite u nastavku teksta s napomenom da smo uvrstili obje pjesme koje je Tomislav poslao. Jednostavno ne bi bio red da ostanemo bez jednog od ova dva izvođača. 

* * * * * * * * * *

Grant Hart and Bob Mould (Hüsker Dü) – Never Talking To You Again

Kao što je kum Leo (nešto niže) napisao, bend s umlautom ne može bit loš. U ovom slučaju, bend ne da nije loš, nego je genijalan. U listopadu 2004. Bob Mould i Grant Hart po prvi i zadnji put bili su zajedno na stejdžu na humanitarnom koncertu za svoga prijatelja Karla Muellera iz benda Soul Asylum. Znakovito ime pjesme, tužna prilika, jebi ga. (Ante)

Rökkurró - Sólin Mun Skína

Kad smo se već odlučili na samo prijeglase, ne i crtice, pa smo samim time iz igre izbacili Sigur Ros, evo najbližeg mogućeg odgovora. Rökkurró će vam uvijek izmamiti osmijeh na lice, pa i ovom pjesmom. (Emir)

Björk - Earth Intruders

Jer je vanzemaljka koja se spustila među naša plemena. (Tomislav)

Jay-Z ft. Mary J. Blige – Can't Knock The Hustle

Jigga u popisu umlauta? Pa, uzmite si koju sekundu i provjerite dizajn naslovnice njegova debitantskog albuma 'Reasonable Doubt', gdje se ponad ipsilona fino kočopere dvije točkice kao signal šampanjskih mjehurića u luksuznoj čaši slova y. Sadržajem debelo dilerski i ulični, ali ciljem poduzetnički i elitni, album je to koji premca gotovo da i nema u cijeloj povijesti hip-hopa, osim u karijeri samog autora, koju je ova pjesma najavila najljepšim fanfarama. (Gogo)

Dälek – A Beast Caged

New Jersey je New Yorku nešto kao Zagrebu Velika Gorica, entitet, teritorij za sebe, grad toliko blizu a tako daleko od svega. Kroz glazbenu povijest, otamo su dolazili (iz New Jerseya, ne iz Velike Gorice) najveći buntovnici, politički osviješteni rockeri, hip-hoperi, umjetnici koji su mijenjali naličje i izgled glazbe. Većina su bila preautentična za svoje podneblje da bi ostala neprimjećena. Dälek su takav jedan kolektiv, progresivan i originalan, drzak i britak, umlaut na a su rogovi, veliki par muda kojima napadaju američki politički, kapitalistički establishment, podučavaju nas o pravim, istinitim povijesnim lekcijama “Sjedinjenih” Država. Zvijeri koje su odavno pobjegle iz svog kaveza. Na svom trećem albumu “Absence”, mračnom i pesimističnom spomenaru packi usmjerenim najpoznatijoj policijskoj državi na svijetu, Dälekova sintagma je i naša, sveljudska, svevremenska. (Vlado)

Motörhead & Girlschool – Please Don't Touch

Jer je esencija rock n rolla na koju ponekad zaboravimo. (Tomislav)

Blue Öyster Cult - Burnin' For You

Svaki američki bend koji ima umlaut u imenu ne može biti toliko loš. Može biti teatralno smiješan ili čak i iritantno ljigav, ali svejedno mislim da bih podigao ton i glas u obranu i Mötley Crüea i Queensrÿchea, a pogotovo Blue Öyster Culta, kada bi ih netko olako isključio iz rasprave o dobroj glazbi. Moram priznati da nisam iskazao gotovo ikakav interes za BÖC nakon ranih osamdesetih. Odlučio sam se za najhipsterskiju od svih klišeja i ostao na "ranijoj fazi" koja, ajmo reći, završava tu negdje s "Fire Of Unknown Origin". Odlična naslovnica tog albuma obećava, a popriličan broj numera ispunjava očekivanja. Slinovnice prorade rano, već s prvom numerom, ali druga, koja otvara s rifom ala Iron Maiden "Evil that men do" i nastavlja s gotovo Police estetikom, tjera vas da proispitate sve svoje predrasude o upotrebi klavijatura u žanru hard rocka. Ili da ih potvrdite. Uostalom, Öysteri su bar vjerni svojim kljavama još 1972. , ne k'o oni neki Kanađani Rush, ili prije spomenuti Maideni. "Burnin' For You" je hit koji stoji rame uz rame uz "(Don't Fear) The Reaper" i to bi trebalo biti dovoljno da malo poradite na audio lektiri i priuštite si retro AOR hit mjeseca. (Leo)

Amon Düül II – Phallus Dei

Jedino što mi se sviđa u ovoj pesmi je naslov – Božiji ku..c - za one koji ne znaju latinski. Sastojci ove smeše svega i svačega su neprijatni svaki za sebe ali su kad se sastave upravo nepodnošljivi. Srećom još uvek nema sintisajzera ali su zato tu u izobilju solo deonice na različitim instrumentima, ritmovi slični maršu, izvikivanje tekstova bez smisla. Krautrock. Treba ipak to razumeti – to je ono vreme kad je hippie pokret već propao u svojoj postojbini Americi ali je preživeo kao endemski oblik u anarho-levičarskim komunama u zapadnoj Evropi, naročito u Nemačkoj. Možda ta muzika lepše zvuči pod dejstvom psihodeličnih supstanci ali za nas strejtaše ovo je kazna božija, ili još bolje božiji k...c! (Srđan)