Iza imena Orquestra de Tambores de Alagoas krije se skupina brazilskih glazbenika predvođenih Wilsonom Santosom koji djeluju još od 1989. godine. Međutim, "Bantus E Caetes" je njihov prvi studijski album, a razlog za takvo što možemo naći i u činjenici kako je riječ o grupi koja prije svega djeluje kao svojevrsna radionica za mlade glazbenike željne obrazovanje na bubnjevima i drugim udaraljkama. Međutim, prije nekoliko godina Santos je odlučio Orquestra de Tambores oformiti kao pravi bend, ali još uvijek je njihovo djelovanje povezano s učenjem - dio članova je promjeniv, odnosno sastoji se od mladih ljudi koji pohađaju njegovu radionicu, a svi instrumenti koje bend koristi napravljeni su od strane samih glazbenika.

Primjera bendova/projekata koje stoje iza radionica možemo pronaći i u našem okruženju pa to sigurno nije razlog ovom osvrtu. Razlog je taj što je "Bantus E Caetes" sasvim solidan album koji na odličan način spaja brazilsku i afričku udaraljkašku tradiciju s time da ipak prevladavaju ritmovi s Crnog Kontinenta koji se u brazilskoj državi Alagoas još uvijek čuju na ulicama. Album je uglavnom instrumentalan, a kada se i pjeva radi se o klasičnom mantra stilu, odnosno o ponavljanju određenih natpjeva. Pjesme su poprilično kratke, uz udaraljke se čuju i neke vrste flauta, a sve skupa stvara kulisu koja vas neće baciti na guzicu, ali bi vam sasvim solidno mogla poslužiti kao soundtrack u onim situacijama kada vam treba neka glazba koja je ugodna, a o kojoj ne treba previše razmišljati. Na primjer, meni je "Bantus E Caetes" odlično sjeo nakon što sam se s prvog dana na novom poslu vratio u novo obitavalište i tuširao se u totalno cool kadi koja je de facto ugrađena u pod kupaonice tog obitavališta.

www.myspace.com/orquestradetambores