Big Circle je mala internetska izdavačka kuća iz Slovenije, a "International Compilation", izdanje nadasve maštovitog imena, je njihovo treće ovogodišnje izdanje. Nakon što su sudjelovali u objavljivanju albuma za indonezijski (?!) bend Rejected Kids i beogradski Tea Break, Big Circle su se odlučili na izdanje kojim bi predstavili zanimljive melodične punk/hard core bendove iz cijelog svijeta.

Osim 'kućnih' Tea Break na kompilaciji se nalaze bendovi iz SAD-a, Nizozemske, Njemačke, Francuske i Italije, a kompilaciju krasi žanrovska ujednačenost pa bi svi ljubitelji melodičnog punka mogli pronaći poneki bend kojeg će nešto intenzivnije pratiti. Osobno su mi najviše legli Suicide Bombs koji pomalo podsjećaju na Bambix, a moram priznati kako ni za Tea Break nisam ranije čuo, a to je bend koji zaslužuje nešto pažnje.

Sve u svemu, "International Compilation" je kompilacija koja služi svrsi, a to je skretanje pažnje na pojedine izvođače, ali bit će puno zanimljivije pratiti za koja će se izdanja Big Circle odlučiti u budućnosti. Inače, kompilaciju možete besplatno poslušati i downloadati na bandcamp stranici Big Circlea.

www.bigcirclerecords.bandcamp.com

Internetska sveprisutnost koja je omogućila neprestano i nepregledno 'nabavljanje' muzike posljednjih je godina dobila i svoje naličje. Osim povratka vinila, diljem svijeta se na scenu vraćaju i male izdavačke kuće koje objavljuju limitirana CD, vinilna ili čak izdanja na kazetama. Sve to, naravno, uz besplatan download jer bi se to praktično ionako dogodilo.

Jedna od malih talijansko-portugalskih izdavačkih kuća na koju su nam pažnju skrenuli sami pokretači je Shit Music For Shit People. Uz nekoliko kazeta koje su Angela i Tommaso objavili, njihovo posljednje izdanje je vinilni Ep talijanskog dueta Vernon Sélavy. Polovicu ovog dueta, Vincenza Marandu, imao sam priliku čuti u bendu Movie Star Junkies, a Maranda ni s novim projektom nije odustao od lo-fi pristupa. Doduše, Vernon Sélavy je nešto prljaviji od MSJ-a, ali takvo što se i očekuje od lo-fi-garage-blues rock benda.

U devet minuta ovog EP-a smjestile su se tri pjesme. "15 Apple Seeds" priziva dašak američkih pustinja i stvarno je lako zamisliti scenu ulaska u neki bar na Zapadu prašnjav od puta i jako žedan (viskija, naravno), a iz jukeboxa svira ovaj lijeni blues. "The River Knows Me" je Vernon Sélavy verzija "The River Of Babylon", a "The Way It Goes" još jedan prašnjavi blues koji, za razliku od uvodne pjesme, nudi nešto optimističniji ugođaj.

Vernon Sélavy nije bend koji će vas baciti na guzicu, ali je bend koji ima razloga za zadržavanje na vašim playlistama. Njihov zvuk plus činjenica da je EP izdan od strane muzičkih entuzijasta daje ovom EP-u i više nego prolaznu ocjenu.

www.shitmusicforshitpeople.com

Godinu i pol nakon što su se ponovo okupili (ili je možda bolje reći nakon što je Monteiro opet odlučila nastupati pod imenom Drugstore), pojavio se "Anatomy". Novih 40-ak minuta nastavlja tamo gdje se stalo 2001., album je potpuno akustičan, atmosfera na trenutke baca na Lynchove filmove, a Isabel je opet sjajna u vokalnim dionicama. "Anatomy" je album kojeg će rado poslušati svi oni koji su se s Drugstore družili u drugoj polovici devedesetih, a trebao bi zadovoljiti i one koje vole ženske singer/songwritere.

www.drugstoremusic.co.uk

Zanimljivo je da je "Toumastin" producirao Chris Eckman. Očigledno je da je nakon Bambi Molestersa Eckman našao nove muze, a bilo bi dobro da netko iskoristi njegovu povezanost s Hrvatskom i preko njega dovede Tamikrest u naše koncertne prostre. Tinariwen su nam stalni gosti, ali ne bi bilo loše da čujemo i ostale sjajne tuareške bendove.