POTcast

Književni mikstejp - Pynchonova Kalifornija: Vineland

četvrtak, 15. siječnja 2015

Tu i tamo u recenzijama prošvercam poneki naslov romana, no ovo je prvi put da je uz čitanje nastala cijela plejlista koja je po ugođaju odgovarala atmosferi u knjizi i davala joj dodatnu zvučnu kulisu. Za to je vjerojatno zaslužan sam Pynchon, jer njegov je stil mnogo toga, od paranoičnih lažno-detektivskih lutanja do teorija zavjere, no urnebesan je upravo kad opisuje fikcionalne bendove s kojima se likovi susreću i njihove tragikomične nastupe. U Inherent Viceu bend izvodi ovaj bossa nova dragulj posvećen lazanjama: Izzit some U, FO?/ (No, no-no!)/ Maybeit's, wait, I know, it's/ Justthe Lasa-gna!. A Pynchon često i sam kreira atmosferu opisima vožnje obalnim autocestama kroz izmaglicu koju vjetar donosi s Pacifika, usput nabrajajući što svira na radiju, na stanicama poput one na kojoj pušta Mucho Maas u The Crying of Lot 49, o kojem sam već pisala.

Vineland (1990.) je drugi dio uvjetne 'kalifornijske trilogije', zajedno s The Crying of Lot 49 (1966.) i Inherent Vice (2009.), no dok je ta Kalifornija u Lot 49 užarena, prometom zagušena mreža prometnica i gradilišta suburbije, a ona u Inherent Viceu surferska i pustinjska, na trenutke gotovo svemirska, Vineland je skroviti gradić smješten na sjeveru države među orošenim šumama stoljetnih sekvoja i vlažne paprati. Roman, izdan godinu dana nakon odlaska Raegana s vlasti i smješten u orvelovsku 1984., politička je tirada protiv Raegana i represivne konzervativne politike u SAD-u 80-ih koja je sve sfere društva podvrgnula tržišnoj ekonomiji, u kojoj život vrijede manje, a oružje više, sindikati gotovo ništa, a yuppiji vladaju.

Glavni lik, Zoyd Wheeler, ostarjeli je smušeni hipi kojeg nespretni splet okolnosti, i velika kocka trave nasred dnevnog boravka, natjeraju na bijeg od policije, no mreža događaja s početka 80-ih samo je televizijska repriza zavrzlame nastale tijekom 60-ih. To doba procvata kontrakulture, ružičastog vremena nade simboliziranog Woodstockom, neslavno je završilo s Hells Angelsima na koncertu Rolling Stonesa uAltamontu, Charlijem Mansonom, i dolaskom Nixona na vlast.

U međuvremenu u romanu, nakon općeg meteža tijekom studentskim prosvjeda najednom od kampusa, likovi se rasprše svatko na svoju stranu, a Zoyd nešto kasnije utočište pronađe u Vineladu, koji je okružen predjelima još neucrtanima na karte, gdje se ljudi bave ribolovom, sječom drva i uzgojem marihuane. Kao što je sredinom 60-ih Laurel Canyon postao meka folk trubadura i kantautora iz cijelog svijeta, a San Francisco oaza opuštene psihodelije, tako se i Zoydova putanja'70. poklapa sa širom migracijom hipija na sjever Kalifornije u potrazi za mjestima na kojima se lakše diše, a kosa je još uvijek duga. Roman je tako i posveta potonulim nadama i idealima 60-ih, i obespravljenima i oštećenima u Vijetnamskom ratu, simboličkim otpadcima društva koji se kao duhovi šuljaju po rubu grada, dok nešto dalje, u divljini dišu i stariji duhovi, oni Yurok Indijanaca koji su nekada živjeli na tom području.

Vineland je također i kritika medijaliziranog društva i ovisnosti o medijima, televizija kao infuzija, televizija kao škola, televizija kao zaborav, i „sve kraćeg raspona pažnje sve infantilnijeg društva“. Jedan od likova nekoliko puta bježi iz klinike za odvikavanje, Tubaldetox-a, kako bi hlapljivo buljio u Green Acres, Flinstonse, Gilligan's Island, Brady Bunch i reklame. Kao i opće komercijalizacije, nakon što se revolucija pretvorila u trgovinu, sve ima tržišnu vrijednost, i sve se da kupiti, čak i Zoydova ludost (roman počinje epizodom u kojoj Zoyd mora inscenirati da je lud da bi mogao pokupiti naknadu od države), koja mora biti prikazana pred tv kamerama da bi bila vjerodostojna.

Pynchon je najbolji i kad opisuje nespretnost i zbunjenost svojih likova, ali to radi s puno topline i nježnosti, a točno je takva ta uvodna scena u kojoj Zoyd, u XL haljini cvjetnog uzorka, planira 'ženskom' motorkom ukrašenom šljokicama, napasti namještaj u jednom od barova, no kamere ga čekaju pred drugim kafićem gdje je predviđeno da se baci kroz izlog, kao što to radi svake godine.

U tipičnoj pinčonovskoj maniri, tu je i mnoštvo umetnutih sumanutih epizoda kao što je nastup heavy metal benda Billy Barf and the Vomitones na tradicionalnoj talijanskoj svadbi gdje sviraju C'e la Luna, ili Zoydova gaža za privatnu havajsku aviokompaniju na čijim se letovima događaju otmice u zraku, na kojoj mu se pridružuje tajanstveni Japanac na ukulelama.

Avanture likova isprepletene su u kaotičnu, pomahnitalu mrežu slučajnosti i nevjerojatnih spojeva pa se tu vrlo tarantinovski upliće i jedna od bivših radikalnih aktivistica, uz to i majstorica svih zamislivih kung fu tehnika, a radnja na neko vrijeme seli u 'ninjetteretreat' smješten visoko na strmim kalifornijskim obroncima kamo dolazi onaj isti misteriozni Japanac, naoružan samo ukulelama i stihovima pjesme William Powell:

Oh it's like layin' bricks, without a trowel,
Like havin' a luau, with no fish 'n' poi,
When you're just like, a William Powell
Lookin' for some, Myrna Loy!

A čitatelj? Ispaljen u Pynchonov svijet kao na raketi, ali premazanoj thc-om ili acidom, koja često zaluta u sporednu ili slijepu ulicu, ne preostaje mu ništa drugo nego zavaliti se u fotelju uz knjigu ili ovu plejlistu, koja je samo jedna od mogućih zvučnih podloga za taj let.

(Za filmsku adaptaciju Inherent Vicea zavirite u kina za koji dan i poslušajte pripadajući službeni soundtrack za koji je skladao i glazbu birao Jonny Greenwood).

1. Pontiak – Across The Steppe
2. Rose Windows – Native Dreams
3. Tame Impala – Sundown Syndrome
4. Unknown Mortal Orchestra – From The Sun
5. The Grateful Dead – St. Stephan
6. Wolf People – Black Water
7. Father John Misty – Misty's Nightmares 1 & 2
8. Sophie Tucker – Makin' Wickey Wackey Downin Waikiki
9. Simon & Garfunkel – I Am A Rock
10. Meiko Kaji – Onna No Jyumon
11. Crosby, Stills & Nash – Helplessly Hoping
12. The Byrds – Wasn't Born To Follow
13. Foxygen – No Destruction
14. Camper Van Beethoven – Aged In Wood
15. Neu! – Negativland
16. Sleepy Sun – Marina
17. Wolf People – TinyCircle
18. Dungen – Samtidigit 2
19. Simon & Garfunkel – Homeward Bound

Napisala i mixtape pripremila: Andrea Rožić