"One Dark Eskimo" nije toliki promašaj, već je samo neuspjeli dobar pokušaj. Čak bih rekao, jako dobar pokušaj, kao da golman u zadnjim sekundama pri izjednačenom rezultatu pokuša lobati suparničkog golmana ali pogodi gredu.

Klavir i vokal, te još samo par instrumenata su nositelji zvuka ovog mirnog i simpatičnog debi albuma dua iz Nottinghama. Oboje imaju nešto staža u glazbenim vodama, Chris sa Lordsima, dok je Lucinda klasično obrazovana glazbenica.

Stalno evoluirati, a izgledati kao da se ne mičeš s mjesta, stalno poboljšavati ono što ti je već bilo dobro, fantastičan je uspjeh. Biti prepoznatljiv zvukom i imati dobre pjesme, u doba kojem je postalo važnije na trenutak bljesnuti nego napraviti posao kako treba, je rijetkost. I još kada umjesto pada u zaborav imaš garantirano mjesto na novoj reklami, novom soundtracku te na winampima i ipodima diljem svijeta, a ne tek u opskurnim klubovima i još opskurnijim sobama razno raznih marginalaca, tko ti može reći da nisi na vrhu svijeta? Ja ne.

Je li dva u stvari jedan ili je jedan u biti dva? Je li stoner-rock u stvari grunge i zbog čega uopće postoji nešto što se naziva stoner-rockom? Je li Layne Stanley doživio reinkarnaciju, barem vokalnu, u Sloveniji? Je li itko ikada grupi Carnaval rekao da su im pjesme predugačke i da bi bili totalno zakon kada bi svaku po malo skratili?

"Poetry Of The Deed" kao da odjednom predstavlja najpitkiju, možemo čak reći indie pop, verziju onoga što su Against Me! započeli s "Reinventing Axl Rose". Frank bi istovremeno mogao zainteresirati šaroliko društvo - sadašnju Green Day publiku, stariju Social Distortion ekipu, ali i one koji osim Gaslight Anthem isto tako obožavaju Craiga Finna i njegove Hold Steady.