Reinhard Kleist je, koristeći dvostruku naraciju (vizualnu i tekstualnu), uspješno u kraćim crtama prikazao djetinjstvo Johnnyja Casha, njegovu ljubav prema slušanju glazbe i razvoj glazbene karijere, ključnije trenutke koji su mu obilježili život do 1968. godine, prikazuje se razarajuća strast prema stvaranju i sklonost opijatima koju je potaknula ista ljubav, propali brak i susret s June Carter koja će ga kasnije spasiti od tame, kako je surađivao s Dylanom (obojica bili zaluđeni radioprijemnicima) i učinio popularnim zatvorenika Glena Sherleyja tijekom kultnog koncerta u kaznionici Folsom. Podijeljena u tri poglavlja (1. 1935. - 1956., 2. 1957. - 1967., 3. siječanj 1968.), grafička novela "I See a Darkness" zorno nam predočuje duh četrdesetih, pedesetih i šezdesetih 20. stoljeća, svakako bolje od filma "Hod po rubu" iz 2007. godine jer stripaši imaju tu divnu kreacionističku prednost da s malim budžetom lako stvore autentičnu scenografiju i koreografiju; potrebna im je samo dobra ideja, jednako dobar papir i olovke (ponekad i smisao za koloriranje) te izvanredno poznavanje prilika/okolnosti što se opisuju u stripu. Kleist nije trošio vlastito i čitateljevo vrijeme na nepotrebne podatke, već je u mnogočemu skratio Cashovu priču, prikazao na 200 stranica ono najbitnije što je potrebno da bi se koliko-toliko upoznala osobnost 'čovjeka u crnom'. Više stranica rezultiralo bi samo manjim brojem zainteresiranih jer se i među ozbiljnijim ljubiteljima pisane riječi uvriježilo mišljenje da debeli stripovi debljaju i stvaraju debile.

Strip ne zahtijeva uho jer ga krasi nijemost, no grafička novela "I See a Darkness" nudi bogatu paletu autorskih zvukova, melodična je Kleistova verzija Cashove životne priče u kojoj je bilo dovoljno mjesta (i inspiracije) za obrađivanje drugih američkih kantautora čije su pjesme na Casha ostavile značajan dojam. Nerijetko Cashove obrade zazvuče bolje od originala, što je još jedan razlog za duboko poštovanje njegovog jedinstvenog lika i djela, čovjek teško povjeruje da se netko može toliko unijeti u tuđu pjesmu. Kleist nije mogao izabrati bolji naslov za ovu ilustriranu biografiju, ipak je to priča o čovjeku koji je čitav život neravnodušno promatrao tamu, muževnim glasom kroz pjesmu gorljivo pripovijedao i propovijedao o duševnom crnilu, posrnulim grešnicima, napaćenim pokajnicima te tjelesnoj i duhovnoj ljubavi. Iz Kleistove grafičke novele, koja je dokument jednog vremena i vizualni spomenik nesvakidašnjem glazbeniku, može se nazrijeti jasna poruka: Cashova tama svjetlo je svijeta.