Složiti se oko toga da je La Roux smeće ili da su Nouvelle Vague s onim svojim njonjavim prenemaganjem zalutali u udarni termin bilo je lako, ali izabrati najbolji koncert činilo se nemogućim, stoga je pot lista na svoj način odlučila stati raspravama na kraj. Stručni žiri sastavljen od potlistaša (Emir, Dražen, LaMario, Tko je Davor, Andrija i Željko) i prijatelja (Gogo Pavlov, Hrvoje Frančeski, Marin Mihalj, Vladimir Gojun, Rade Kristić) sastavio je pojedinačne liste, koje su zatim, kompliciranim metodama zbrajanja i dijeljenja, odredile konačni poredak.

Da ne duljimo, pred vama je naš izbor top 10 nastupa na Terraneu uz komentare većine članova žirija.

1. FRANK TURNER

Andrija: Možda su neki očekivali siroviji nastup, ali Frank se pokazao pravim showmanom koji je sjajno uklopio pjesme u nastup i sve to obavio svojom osobnošću.
Draž: Podsjetio me da sam na godišnjem i da je kul svako malo grliti drage ljude. Doduše, mene bi i samo pjesme zadovoljile, ali neki govore da je cirkus između njih svemu dao dodatnu težinu pa neka im bude.
Emir: Meni je ovo ostavilo samo takav dojam, energija je bila svuda. Od Franka pa preko publike koja je pratila svaki njegov pokret. Čak mi se i to što se jedan punker proslavio akustičnim folkom danas više ne čini tako nakaradnim. Tip je totalna faca.
Gogo: Tip je totalni šminker, ali jedan izravni, iskonski rokenrol šminker, svjestan svih svojih ljudskih i muzičarskih mana, ali istodobno i neodoljivo svjestan svih svojih ljudskih i muzičarskih kvaliteta.
LaMario: Ja sam u načelu zadovoljan izborom stvari i svirkom, cirkus mi nije smetao, ali da je sve to skupa moglo biti malo više rock 'n' roll - moglo je. Ali, to na kraju vrijedi i za albume mu. U svakom slučaju, bilo je lijepo iskustvo gledati ga u susjedstvu.
Željko: Imam osjećaj da čovjek može bez problema zamijeniti poziciju na pozornici s onom ispred pozornice. Iskren nastup, odlična svirka, uz izvrsnu manipulaciju publikom koja nije prelazila u dodvoravanje. Majstor ceremonije.
Marin: Nedovoljno zanimljiv i nekarizmatičan da bih ga slušao doma, ali je uživo napravio pravi show i dokazao iskonsku ljubav prema općim mjestima rock'n'rolla.
Vladimir: Lakoća kojom balansira između socijalno-političke osvještenosti i folk-pop poskočica, u isto vrijeme bivajući autorom i zabavljačem, natjerala me da cupkam i kraj dočekam zadovoljan. Bend se zabavljao, zabavili su i nas, a to je ono što se računa.
Davor: Jel on kasnije s bendom brijao oko rakijarnice?

2. THE THERMALS

Gogo: Hit do hita, melodija do melodije, tinejdžerstvo u tridesetim godinama. Formula Thermalsa jednostavna je i nekvarljiva, a oni dovoljno pametni i zaigrani da je i ne pokušavaju promijeniti. Domaći teren KSET-a bez muke prenijeli na Terraneo.
Marin: Treba istaknuti kako su za jednu od najboljih atmosfera na cijelom festivalu uz sam bend podjednako zaslužni i vjerni obožavatelji, mnogi prisutni i u ovom izboru, koji su napravili pravu malu degeneričnu šutku, neviđenu prije i poslije na Terraneu.
Andrija: Bez priče, samo muzika, energija, strast, refreni, pjevanje, skakanje. Sreća. Zezanje.
Draž: Kada sviraju album treći, nema kraja mojoj sreći.
LaMario: Sjajan nastup, bezgrešan izbor pjesama. Svo troje na stejđu jednostavno su savršeni, a mene su kupili svojom jednostavnošću koju su prezentirali na svakom koraku. Isto kao što im je trebalo malo vode iza bine i pet minuta za tonsku, tako su i rasturili kada je došao red na svirku. Jedan, dva, tri, praši. Čisti pank, samo bez kretena u publici kakvi su npr. dočekali Bouncing Soulse nekoliko dana kasnije u Zadru, već s gospodom koja zna kako odati priznanje voljenom bendu.
Željko: Kad sam se prije par godina vraćao iz Šibenika i pržio Thermalse cijelim putem, ni na kraj pameti mi nije bilo da ću ih gledati uživo u tom istom gradu kojega je McGee jednom opisao kao Šibenik - the city that never wakes up. I ne samo da sam ih gledao i uživao, nego upravo ovaj nastup odrađen sa srcem smatram simbolom festivala koji je na svakom koraku pokazivao da je upravo srce ono čega mu ne manjka.
Davor: Ja sam cijelo vrijeme fokusirao basisticu.

3. THE BASEBALL PROJECT

LaMario: Njih me bilo strah jer mi nije bilo jasno kako mogu onako mlitav materijal prenijeti uživo. Na kraju se pokazalo da nije bilo razloga za brigu jer ovi veterani su itekako bili svjesni da nitko nije došao gledati ovaj project, već vidjeti rock'n'roll predstavu. I to su i dobili. Wynn je odsvirao najveće hitove Dream Syndicate, šarao po karijeri, McCaughey se dodirnuo i Minus 5 i Young Fresh Fellows kataloga, a vrhunac svega je bila obrada jebene ‘Revolution Blues' koja je natjerala mnoge da padnu na dupe, pa i samog Scotta. A da sjajne jammove ne spominjem, bilo je tu svega, od Sonic Youth riffova do Deadovskih solaža. School of rock. I Ichiro jebeni Suzuki. I hrpa ljudi koji nisu imali pojma što ih čeka da bi im na kraju večeri rock ‘n' roll promijenio život.
Gogo: Ako nam svima, nakon ovoliko vremena, nije jasno da se nikada ne treba kladiti protiv rock'n'rolla, onda smo totalni debili. Petera Bucka su Steve, Scott i Linda ostavili doma, umjesto njega poveli pudla Davea DeCastra i gomilu sjajnih pjesama iz svih faza karijera. Šteta što nisu svirali najbolju stvar sa zadnjeg im albuma, "Don't Call Them Twinkies", ali s obradom Younga su se iskupili za sve.
Draž: Pjesme o bejzbolu mi nisu zvučale primamljivo, ali barem sam se veselio opet vidjeti legende McCaugheya i Wynna. Kad ono, "Revolution Blues". Nevjerica traje sve do Scottovog pada na kičmu. Na trenutak je izgledalo kao da će trebati pozvati GSS da pošalju helikopter po legendu... ali nema predaje. Do kraja koncerta jašu punom snagom. Ne samo da su oduševili ekipu koje ne šljivi bejzbol, nego čak i onu koja nema pojma tko su Scott i Steve. Totalna pobjeda gitara.
Vladimir: To da najbolji dojam ostavi bend od kojega ne očekuješ ništa iznenađenje je samo po sebi, ali svojom nepretencioznošću i energijom Baseball Project u tome su uspijeli. Dream Syndicate obilježio je moju adolescenciju pa je logično nekontrolirano skakanje na prve taktove njihovih hitova, ali i sve drugo je bilo savršeno do te mjere da se može slobodno reći kako je ova skromna ekipa održala lekciju mnogo većim imenima i dokazala samu bit ovakvih festivalskih iskustava.
Davor: Kad su toliki rock'n'roll što nisu spavali u kampu?

4. JANELLE MONAE

Željko: Možda je za budućnost festivala ovo bio najznačajniji nastup jer mu je dao silno potrebnu širinu. Eksplozivna mješavina Broadwaya, soula i r'n'b-a je i najveće skeptike prisilila na pokrete. Vrhunac je ipak uvod kada su se u silnom mraku vidjeli samo bijeli dijelovi košulje najavljivača. Black comedy.
Vladimir: Svijet glazbene industrije je često nepravedan te prijestolja u pop glazbi najčešće nasljeđuju 'umjetnici' koji baš i ne zavrjeđuju tu poziciju. Imati glas, maštu i smisao za spektakl (bez šokiranja publike kako bi prikrili neke mnogo bitnije nedostatke) kao Janelle Monae i njena trupa, koja u najboljoj maniri soul-popa rapleše publiku, zaista je prava rijetkost koja mora izvući osmijeh na lice.
Marin: Za mene otkriće Terranea: ima stas, ima glas, a bome i ambiciju da postane puno veća zvijezda nego što je trenutno.
Gogo: O Janelle i podršci koju joj daju mainstream mediji mogu pričati do sutra, nije ona kriva što je svi hvale samo kako bi stali na kraj pravoj crnačkoj glazbi koja uključuje pičke i pištolje. Dapače, žena je u tome što radi sjajna, tko bi rekao da toliko domorodaca voli orkestrirani futuro-funk i senzualni kabaretski soul?
LaMario: Meni je ovo bilo zabavno, iako se upravo na njenom nastupu dalo čuti da razglas na velikom stejđu nije bio ni do koljena onom na drugom. Sad, ma koliko mi fora bio nastup, opet ostaje činjenica da su dobre pjesme na albumu dobre i uživo, a one koje nisu - nisu. Ova dama ima ogromne ambicije i nimalo autocenzure, to je nešto što je za mene pokopalo album, isto tako je i u ovom live izdanju svega jednostavno bilo previše.
Emir: Prekretnica za festival jer je dosta odudarala od ostatka, posebice ako izbacimo promašaje poput La Roux i Nouvelle Vague. Spektakl koji će se dugo prepričavati, dijelom i zato što će je biti nemoguće opet dovesti u Hrvatsku. Obzirom na sve, nakon sljedećeg albuma Janelle će biti preskupa za Hrvatsku.

5. THE NATIONAL

Draž: Bio sam na sva četiri HR koncerta, ali, otkad sam se totalno pogubio u masi i histeriji na koncertu u Boćarskom domu, više mi ništa nije jasno. Na ovom sam samo hipnotizirano ponavljao svaki stih. Kada me netko na kraju pitao kako je bilo nisam znao što reći pa sam počeo nešto srati, ali u sebi sam znao - OVO JE BILO ZAKON!
Željko: Ne vjerujem da postoji bend s introvertiranijim zvukom koji tako lako postiže grandioznu atmosferu.
LaMario: To si dobro rekao, ja i dalje ne kužim šta u ovome ima toliko posebno. Osim potvrde da smo generacija plačipički koja je glazbu iz spavaće sobe prenijela na festival da tamo može grupno jaukati. Ali, da je taj masovni trans impresivno izgledao - jeste.
Gogo: Postali su darkeri, zaboravili da stižu iz grada The Afghan Whigsa. Obožavam srati/lagati da im zadnji album uopće ne volim, ali trebate li indie bend sposoban držati deset tisuća ljudi u šaci, mogli biste napraviti i gori izbor.
Marin: Sentimentalni favoriti, besprijekoran koncert, osmijeh na licima svih prisutnih. Sretan bend, sretna Hrvatska.
LaMario: To je to, National su nešto kao Thompson i Gibonni za ekipu koja je prekul da sluša nekoga tko se zove Marko ili Zlatan. Plus, kunem se, pjevač izgleda kao moj susjed.
Andrija: Za razliku od zadnjeg ZG koncerta, na ovom je publika znala i stare pjesme, a to je uvijek lijepo vidjeti. U odsvirana dva sata dokazali su kako su na korak do stadionskog benda.
Davor: Tko je The National?

6. SEVEN THAT SPELLS

Davor: Na pamet su mi padala pitanja poput mogu li Seveni funkcionirati izvan klupskog okvira, hoće li priča ‘došli smo iz 23. stoljeća spasiti rock'n'roll' proći pred publikom koja ih ne poznaje. Ispit je položen, ali na kraju to je tako nebitno. Čemu voditi brigu kada nikoga, pa ni sam bend, nije briga. Bili su ovo najkonkretniji, najgušći, najenergičniji i uopće najbolji Seveni koje sam do sada gledao.
Emir: Sotona će se za vrijeme jednog njihovog nastupa spustiti na zemlju. Nisam ih gledao dosta dugo, ali nakon ovoga ih više ne propuštam. Apsolutno jebanje majke.
Željko: Monstruozno zazivanje Sotone je kod raje koja ih je prvi put gledala izazivalo osmijeh na lice koji neće skidati sve do odlaska na misu u nedjelju. Nadam se da će ga neki nastaviti nositi i poslije.

7. MOGWAI

Emir: Koncerti Mogwaija na kojima nisam pao u nesvijest sada vode nad onima na kojima sam pao u nesvijest s 2-1. Usprkos činjenici kako valjda nisu bili sretni s pozicioniranjem na drugom stageu i što su se u program ugurali između Janelle i Nationala, škotska banda opet nije razočarala. Novi album je ionako dosta dobar, a te pjesme u kombinaciji s onim starijima su na Terraneu odlično zvučale...
Željko: Mogwai su odavno prestali pomicati granice žanra, ali ih je nekako uvijek lijepo čuti. Tako je bilo i ovdje, konstanta koja ne pokreće, ali uvijek zadovolji.
LaMario: Ja umro od dosade, na žalost ovaj put Emir nije pao u nesvijest pa nisam imao izliku odšetati, ali se još jednom potvrdilo da je ovaj žanr mrtav poput Tutankamona, ma koliko gitara izmijenio tijekom koncerta.

8. MY BUDDY MOOSE

Gogo: Najbolji hrvatski bend, za koji, ujedno, malo tko kuži da je najbolji. Kao da im je to tijekom ove svirke nešto direktnije išlo na kurac, pa su svima strastveno pokazali kakav se to garažni country i retro rock svira (i živi!) u Rijeci.
Draž: Kako znaš da si bio na dobrom My Buddy Moose koncrtu? Kada na kraju koncertu gledaš pomahnitalog Matka kako prekrasnu mandolinu izlaže benignom, ali efektnom nasilju. Hm, čekaj... pa to radi skoro na svakom koncertu.
LaMario: Sevene nisam gledao, Overflow su bili standardno odlični, Kuzma još jednom potvrdio kakvo je božanstvo (kao što Draž reče, tko ne kuži kakav je Kuzma panks, taj je stvarno retard s fejsa) tako da mi je njihov sjajan nastup bio pravo osvježenje. Materijal mi je malo tanak, ali uživo mu dodaju taman onoliko koliko je potrebno da se kotrlja bez zastajkivanja. A to što je onaj car od frontmana uspio odraditi jebački koncert nakon što se večer prije naroljao toliko da je malo falilo da prekine ljubav Nationala i Hrvatske, to je za posebnu pohvalu.

9. FIRE! / MATS GUSTAFFSON

Davor: Moraju na listu ako ništa drugo barem zato što su bili možda najnefestivalskiji bend koji sam gledao na Terraneu. Tek što bi me groove ponio, oni bi malo prezapilali. Ali, treba toga. Nadam se da su nekome uništili večer.
Draž: Pravi klupski, odnosno ksetovski koncert. Gustaffson bi taj efekt postigao i da je nastupao na najvećem stageu pred dvoje ljudi. To mogu samo majstori i njihova ritam sekcija od povjerenja.
LaMario: To je to, dijelić Žednog Uha na jednom komercijalnom festivalu, čisto da te podsjeti kako je ogromnim dijelom Terraneo zamišljen i odrađen van zadanih gabarita. Neka je samo jedna osoba tu večer uhvatila čaroliju koju mi godinama dijelimo i ovaj nastup je imao smisla. Ritam sekcija do jaja, najbolja uz onu The Falla, plus preslikana klupska atmosfera u festivalski kontekst uz tisuću ljudi uokolo. Jebeno.

9. THE RAVEONETTES

Andrija: Raveonettes su jedini bend za kojega mi je žao da ih ranije nisam više slušao.
Gogo: Bili su taman za cure.
LaMario: I za Emira. Ono, čulo su tu klasičnih brit utjecaja, od JAMC do MBV. Hladno, ali dobro je zvučalo.
Željko: Dosta su varirali, ali obzirom na probleme oko postave nije ni čudo. Profesionalno, malo duše ne bi škodilo.
Emir: Samo se potvrdilo ono što znamo i s albuma - zanimljivi su, ali nedorečeni. To spajanje shoegazea s modernim indie zvukom na trenutke je briljantno, pa ne trenutke loše. Doduše, uživo to zvuči bolje nego na albumima.
Marin: Visoka plavuša s osjećajem za ritam otopila je srca svih mladića željnih hladne skandinavske ljepote.
Davor: Šta je ono visoko plavo bila žena? Ja mislio da je Davor Marcelić.
Draž: Tko je Davor Marcelić?
Emir, LaMario, Željko, Andrija: Tko je Davor?

Sve fotografije u tekstu snimio je Dražen Smaranduj, a galerije s Terranea pogledajte u našoj rubrici 'foto pot' (prvi dan, drugi, treći, četvrti i peti). Isto tako, pročitajte i recenzije albuma izvođača koji su nastupali na Terraneu. A ako je nekome baš jako dosadno pojedinačne top Terraneo liste može naći ovdje.

Pošto znamo da su ukusi različiti i da će biti dosta primjedbi na našu listu, pozivamo vas da u komentarima ostavite svoj izbor najboljih nastupa na Terraneu. Zbrojit ćemo i vaše liste koje ostavite do nedjelje 21. kolovoza i onda objaviti listu najboljih nastupa po vašem izboru...