| FRANK TURNER - Love, Ire & Song (Anti/Epitaph 2009.) |
| - Dario Španović | |||
| Petak, 05. Kolovoz 2011 | |||
Netko je jednom rekao da je Frank Turner trenutno najsimpatičnija figura u modernoj glazbi. Već na prvu notu ovog sjajnog albuma, ta lakoća, iskrenost i Frankov osmijeh koji se čuje kroz zvukove gitare, u potpunosti potvrđuje gore navedeno.
Nakon što je svoje rane dvadesete proveo u punk bendu Million Dead, Frank Turner je bio spreman za promjenu. Napustio je scenu koja ga je proslavila, odjenuo je svoju kariranu košulju, zagrlio staru akustičnu gitaru i počeo pjevati. Nekadašnji heroj britanske post-hardcore mlađarije nije više mogao izdržati inertnost svojih vršnjaka, svjedočeći u što se to, nekoć revolucionarni žanr pretvorio. Klinci su se okrenuli nekim novim bendovima preko bare, a Frank... Frank se vratio korijenima u nadi da će nas rock'n'roll spasiti. Nakon velikog debija, u vidu sjajnog "Sleep is for the Week", Frank je 2008. izdao možda i najzapostavljeniji album proteklog desetljeća, "Love Ire & Song". U potpunosti autorski uradak, snimljen na brežuljcima njegova doma, nekadašnjeg kraljevstva Wessex, album pršti od ljubavi koju osjeća prema rodnom zavičaju. Frank ne skriva gdje se osjeća najbolje, a domu posvjećuje predivnu "To Take You Home". Hrapavog glasa istrošenog cigaretama, alkoholom i dernjavom u bivšem bendu, potpomognut zvucima mekane gitare, on slavi svoj kraj, ali proklinje težak i često naporan život na cesti. Gubi se pod velikim svjetlima Pariza, ali i upoznaje ženu koju samo želi odvesti u svoj velik, brdovit, zelen i vjetrovit dio Engleske te živjeti kao seoski dečko do kraja života. Kičmu albuma čini fantastična naslovna skladba u kojoj se prisjeća svojih mlađih buntovničkih godina i kako je pod svoje 'starije' dane postao konformist, razočaran u punk i život. Potencirajući svoje godine (čovjek nema još ni trideset), osjeća se staro, ali ne i odraslo. Iskra u njemu još itekako tinja, pozivajući nas na ustanak, navodeći Ruske revolucije 1905. i 1917. kao primjer. Kad Frank priča o povijesti, onda se možete kladiti da zna o čemu govori. Osim što je sjajan tekstopisac, čovjek ima diplomu iz europske povijesti. Nema ovdje velikih i zbunjujućih metafora, sve je brutalno iskreno, jednostavno i udara ravno u srce. Romantičar u duši, na "Substitute" i "Better Half" Frank pjeva o svojim ljubavima, ali i usamljenosti, udaljenosti i gitari kao zamjeni za djevojku u krevetu. Sretan je što se ljudi oko njega žene i udaju, tužan je što zbog života na cesti propušta druženja s prijateljima. And that's how I miss out, on another night Balada na albumu je prekrasna "Long Live the Queen", posvećena dragoj, prerano preminuloj prijateljici. Frank će vas ovdje ražalostiti i rasplakati, što je fascinantno jer melodija koja prati tekst pjesme ne odaje dojam tužaljke. Na "Love Ire & Song" sve je šarmantno i autentično, bez trunke cinizma i lažne sigurnosti, album odmah prirasta srcu. Jednako primamljivo dvadesetinešto godišnjacima, koliko i onim starijima i mlađima, Frank ovdje vješto barata svojim perom i gitarom. Čvrstog glasa i mršava stasa, njegove pjesme udaraju ravno u srce, gdje ostaju i dugo nakon slušanja. Generacijske himne o prijateljima, ljubavi, mladosti i odrastanju, životu i smrti, sanjarima i realistima, razočaranju u mladenački idealizam, sve obavijeno pod plaštom folk punka; u ovih dvanaest skladbi svatko će pronaći nešto za sebe. Nemojte shvaćati život toliko ozbiljno, sve će se nekako već srediti, a do tada poslušajte Frankov savjet, sjednite za šank i popijte rundu s prijateljima. After all of the loving and losing, after all the heroes and the pioneers
|

Netko je jednom rekao da je Frank Turner trenutno najsimpatičnija figura u modernoj glazbi. Već na prvu notu ovog sjajnog albuma, ta lakoća, iskrenost i Frankov osmijeh koji se čuje kroz zvukove gitare, u potpunosti potvrđuje gore navedeno.
